Prevodili smo s talijanskog jezika u Omišu (Splitsko-dalmatinska županija) (26. rujna 2023. godine)

26. rujna 2023. godine održana je radionica književnog prevođenja Društva hrvatskih književnih prevodilaca za 13 učenika 3. razreda hotelijersko-turističkog smjera Srednje škole „Jure Kaštelan“. Na radionici su sudjelovale nastavnice Dajana Jelavić i Elvira Sorić.

Voditeljica radionice Ana Badurina s učenicima je povela kratak uvodni razgovor o prevođenju: što sve prevodimo, kako prevodimo, kojim se alatima možemo služiti pri prevođenju, ima li razlike između prevođenja stručnih i književnih tekstova? Učenici su odgovarali intuitivno, ali i iznoseći vlastite primjere i prakse te su se vrlo živahno uključili u razgovor.

Nakon što su zaključili da je kod prenošenja književnog teksta važno voditi računa o tome kako je tekst napisan, a ne samo prenijeti informaciju, voditeljica je razgovor preusmjerila na tekst koji će učenici prevoditi: ulomak iz romana za djecu Susanne Mattiangeli, Nuovi racconti, magie, storie vere e sognate di Matita HB – Vol. 2. Iako je djelo namijenjeno djeci uzrasta od 6 do 12 godina, voditeljica je u dogovoru s njihovom profesoricom talijanskog jezika izabrala taj tekst s obzirom na to da učenici trećeg razreda prema programu još nisu obradili složenije glagolske oblike uobičajene u književnim tekstovima na talijanskom jeziku. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka jer su se učenici veoma aktivno uključili u razgovor o dječjoj književnosti, o njezinim karakteristikama i izazovima, što je bilo popraćeno i kratkom voditeljičinom prezentacijom u PowerPointu.

Nakon uvodnog dijela učenici su započeli s radom na tekstu, koji se sastojao od kratke naracije i pjesmice u vezanom stihu što su učenici prepoznali kao najveći izazov. Uz pomoć talijansko-hrvatskog rječnika, ali i dostupnih internetskih alata izvadili su nepoznate riječi. Nakon što su preveli narativni dio, učenici su naglas čitali svoja rješenja i međusobno ih uspoređivali. Budući da je tekst bio prilično jednostavan i linearan, nije bilo većih poteškoća, no voditeljica im je ukazala na nekoliko frazema koje nisu prepoznali, kao i na kulturno-civilizacijske reference, koje im je zatim pojasnila nakon čega su učenici doradili svoje prijevode u skladu s naučenim. Voditeljica je to iskoristila i kako bi im ukazala kako književni tekstovi mogu biti vrlo koristan alat za učenje jezika s čime su se učenici složili. Potom su se posvetili prevođenju pjesmice. Voditeljica ju je prvo pročitala naglas i pitala ih koja je tema pjesme, primjećuju li kakav je stih, kakav je ritam te je učenicima pomogla riješiti još nekoliko jezičnih dilema. Nakon toga učenici su preveli stihove: prva verzija prijevoda bila je doslovna, prenijeli su što, ali ne i kako te ih je voditeljica podsjetila na ono što su sami zaključili u uvodnom razgovoru, odnosno da je u književnom prevođenju važna i forma. Savjetovala im je kojim se internetskim stranicama mogu poslužiti kako bi lakše pronašli odgovarajuću rimu, a učenici su tad iznova preveli stihove, ovog puta slobodnije i uspješnije. Nakon komentiranja njihovih novih rješenja, voditeljica je povela kratak razgovor o strojnom prevođenju s kojim su učenici, ispostavilo se, već imali iskustva. Zatim im je voditeljica pokazala tri inačice prijevoda pjesmice koju su i sami prevodili: jednu napravljenu s pomoću Google Translatea, jednu koju je proizveo ChatGPT te vlastiti prijevod, jedini u kojem je osim samog značenja prevedena i forma, odnosno vezani stih. Učenici su se složili da strojno prevođenje nije dobro rješenje za prevođenje književnih tekstova te da strojno prevedeni tekstovi iziskuju pomno naknadno uređivanje. U zaključnom dijelu radionice vratili smo se na temu književnog prevođenja općenito, ali i razgovarali o važnosti čitanja knjiga izvorno napisanih na hrvatskom jeziku kao i čitanja kvalitetnih prijevoda.