8. rujna 2023. godine – U povodu Međunarodnog dana pismenosti objavljujemo Nacionalno istraživanje čitalačke pismenosti osnovnoškolaca u Republici Hrvatskoj, koje je provedeno u veljači 2023. godine u 85 osnovnih škola iz svih dijelova Hrvatske. Primijenjeno je šest ispitnih knjižica za ispitivanje čitalačke pismenosti koje je ispunjavalo 4197 učenika petih i sedmih razreda.
S namjerom istraživanja razine čitalačke pismenosti učenika osnovne škole te njihovih čitalačkih navika prema konceptu
Nacionalne strategije poticanja čitanja da se osiguraju znanstvena istraživanja koja će rezultirati spoznajama važnima za poticanje čitanja, na narudžbu Ministarstva kulture i medija i Ministarstva znanosti i obrazovanja, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja provelo je istraživanje na nacionalno-reprezentativnim uzorcima.
Istraživanje je određeno trima specifičnim ciljevima:
1. utvrditi
razinu čitalačke pismenosti učenika
petog razreda osnovne škole
2. utvrditi
razinu čitalačke pismenosti učenika
sedmog razreda osnovne škole
3. istražiti
čitalačke navike učenika
petog i sedmog razreda osnovne škole.
Istraživanje je planirano upravo s tim dobnim skupinama kako bi se stekao uvid u čitateljske kompetencije učenika viših razreda osnovne škole koji nisu obuhvaćeni istraživanjima PIRLS i PISA. Uz zadatke za
razumijevanje teksta, u svakoj su se ispitnoj knjižici nalazila i po tri metodološki različita zadatka kojima se ispitivalo
razumijevanje riječi iz odabranih tekstova i po jedan zadatak vezan uz riječi općeg intelektualnog vokabulara u kojemu su korištene riječi iz udžbenika za 5./7. razred. Cilj tog dijela ispitivanja bilo je
stjecanje uvida u širinu i dubinu vokabulara učenika potrebnog za razumijevanje informativnih i literarnih/književnih tekstova. U probnom su se predtestiranju provjeravale
čitateljske kompetencije na razini strukture teksta i strukture vokabulara te su učenici ispunjavali upitnik vezan uz
čitateljske navike, razloge prestanka čitanja i druge važne teme.
Analiza rezultata Nacionalnog istraživanja čitalačke pismenosti osnovnoškolaca u Republici Hrvatskoj:
- GLAVNO ISPITIVANJE – PETI RAZRED:
U glavnom je ispitivanju sudjelovalo
2046 učenika petog razreda iz
85 osnovnih škola od kojih su 1029 djevojčice (50 %), a 981 dječaci (48 %). Za 36 učenika (2 %) podatak o spolu nije poznat.
Prosječan postotak točne riješenosti svih ispitnih knjižica iznosi 63 %, što znači da učenici petog razreda u prosjeku uspješno rješavaju nešto više od pola zadataka svih ispitnih knjižica.
Učenici petog razreda u prosjeku su
uspješniji u rješavanju zadataka povezanih s literarnim/književnim tekstovima, gdje prosječan postotak točne riješenosti zadataka iznosi 66 %. Prosječan postotak točne riješenosti zadataka
općenito za sve informativne/objasnidbene tekstove iznosi 61 %. Usporedbom rezultata učenika petog razreda s obzirom na spol utvrđeno je da
djevojčice u svim ispitnim knjižicama ostvaruju bolje prosječne postotke riješenosti zadataka (65 %), dok dječaci u prosjeku točno rješavaju 60 % ispitnih zadataka.
Upitnik za učenike – stavovi prema čitanju:
U općem stavu učenika prema čitanju
primijećene su razlike ovisno o tome koliko učenici, prema vlastitoj procjeni, imaju knjiga u obiteljskom domu. Učenici koji procjenjuju da kod kuće imaju manje od 25 knjiga imaju neaktivniji stav prema čitanju od učenika u čijim domovima ima više knjiga.
Gotovo 60 % učenika čita iz zabave tekstove koje sami odaberu najmanje nekoliko puta tjedno, 55 % ih čita samo ako moraju, 60 % bi voljelo da im netko pokloni knjigu, 65 % izjavljuje da uživaju u čitanju, dok 37 % učenika izjavljuje da im je čitanje dosadno. Laptopom, tabletom i stolnim računalom učenici se ne koriste često, ali
pametnim telefonom svakodnevno se koristi 83 % učenika. Stav učenika petog razreda prema čitanju
tendira pozitivnim vrijednostima.
Učestalost samoiniciranog čitanja:
Rezultati pokazuju da
učenici 5. razreda u prosjeku dosta često čitaju samoinicijativno, što je opet
vezano uz broj knjiga u domu. Učenice statistički značajno češće samoinicijativno čitaju od učenika. Neka od postavljenih pitanja bila su npr.:
Koliko često izvan škole činiš navedeno? Učenici su za svaku tvrdnju odabrali jedan od četiriju ponuđenih odgovora: nikada ili gotovo nikada, jednom ili dva puta na mjesec, jednom ili dva puta na tjedan i svaki dan ili gotovo svaki dan.
- GLAVNO ISPITIVANJE – SEDMI RAZRED:
U glavnom je ispitivanju sudjelovao
2151 učenik 7. razreda iz 85 osnovnih škola, od kojih su 1087 (51 %) djevojčice, a 1024 (48 %) dječaci.
Prosječan postotak točne riješenosti svih ispitnih knjižica iznosi 61 %. I u ovoj su skupini učenici bili
uspješniji u rješavanju zadataka povezanih s literarnim/književnim tekstovima (63 %) nego s informativnim/objasnidbenim tekstovima (58 %). Iznimka je bila peta ispitna knjižica (tekstovi „Alergija i peludna groznica“ i „Moja baka“) u kojoj su učenici bili nešto uspješniji u rješavanju zadataka povezanih s informativnim/objasnidbenim tekstom nego u onima povezanima s literarnim/književnim tekstom. Djevojčice u prosjeku u svim ispitnim knjižicama konzistentno ostvaruju bolje rezultate od dječaka. Prosječan postotak riješenosti svih zadataka koji ostvaruju učenice sedmog razreda iznosi 65 %, dok učenici u prosjeku uspješno rješavaju 56 % zadataka ispitnih knjižica.
Ispitivanje općeg leksika:
Uz zadatke vezane uz razumijevanje samog teksta, ispitano je i razumijevanje općeg intelektualnog leksika, dijelom nevezanog uz tekstove u ispitnim knjižicama, ali korištenog u udžbenicima, a dijelom vezanog uz tekstove u isitnim knjižicama. Tijekom istraživanja pokazalo se da su
zadatci općeg leksika relativno zahtjevni za uzrast petog razreda. Nakon rezultata preliminarnog istraživanja zadatci istog tipa provedeni su i
u sedmom razredu, gdje je ostvaren viši prosječan postotak točne riješenosti tog dijela ispita. Stručna je radna skupina odlučila da se u glavnom ispitivanju zadatci općeg leksika više ne primjenjuju na uzrastu učenika 5. razreda.
Prosječan postotak točne riješenosti općeg leksika koji ostvaruju učenici 7. razreda osnovne škole u svim ispitnim knjižicama iznosi 25 %, što znači da
učenici sedmog razreda uspješno rješavaju oko četvrtinu zadataka vezanih uz opći leksik.
To je vrlo nizak postotak i u skoroj bi budućnosti mogao predstavljati učenicima sve veći problem i u učenju, zato što bez razumijevanja značenja riječi (leksika) koje se pojavljuju u tekstovima nije moguće razumjeti smisao teksta pa time ni poruku.
Upitnik za učenike – stavovi prema čitanju:
Upitnikom za učenike ispitani su stavovi učenika sedmog razreda prema čitanju te neke od njihovih navika čitanja.
Stavovi prema čitanju učenika sedmog razreda osnovne škole također su pozitivni, ali nešto manje, u odnosu na 5. razrede.
Postoje razlike u općem stavu učenika sedmog razreda prema čitanju ovisno o tome koliko knjiga imaju u svojem domu.
Učenici koji procjenjuju da u svojem domu imaju manje od 25 knjiga imaju negativniji stav prema čitanju od učenika koji procjenjuju da u svojemu domu imaju više knjiga.
Najmanje nekoliko puta tjedno 38 % učenika čita iz zabave tekstove koje sami odaberu, 62 % ih čita samo ako moraju, 48 % bi voljelo da im netko pokloni knjigu, 54 % izjavljuje da uživaju u čitanju, a 46 % učenika izjavljuje da im je čitanje dosadno. Laptopom, tabletom i stolnim računalom učenici se ne koriste toliko često koliko bismo očekivali, ali
pametnim telefonom svakodnevno 92 % učenika.
Učestalost samoiniciranog čitanja:
Utvrđeno je da se
učenici koji procjenjuju da u svojem domu imaju manje od 25 knjiga ujedno rjeđe samoinicijativno odlučuju čitati od učenika koji imaju više knjiga. Također, učenice statistički značajno češće odlučuju čitati na vlastitu inicijativu.
Rezultati pokazuju da
učenici petog razreda imaju u prosjeku nešto pozitivniji stav prema čitanju od učenika sedmog razreda. U petom i sedmom razredu postoje razlike u općem stavu prema čitanju s obzirom na spol učenika, tj. učenice u prosjeku imaju pozitivniji stav prema čitanju od učenika. Također, učenice obaju uzrasta statistički značajno češće odlučuju čitati na vlastitu inicijativu.
- ONLINE UPITNIK ZA ŠKOLSKE KNJIŽNIČARE:
Poveznicu za sudjelovanje dobili su školski koordinatori 85 odabranih osnovnih škola koji su zamoljeni da istu proslijede knjižničaru/knjižničarki u svojoj školi. Od ukupnog broja škola upitnik je popunilo 67 osoba – odnosno odaziv školskih knjižničara u ovom anketiranju iznosi 79 %.
Sve uključene škole imaju izdvojeni prostor školske knjižnice i nijedna ne dijeli taj prostor s još nekom školom i/ili školskom knjižnicom. Zabrinjavajući je pak nalaz da u
više od polovine škola (55 %) nema dostupnih računala u školskim knjižnicama, a
četvrtina škola ima samo jedno računalo na raspolaganju (24 %).
Više od četiriju računala u školskoj knjižnici ima samo 3 % škola. U većini škola postoje informatičke učionice u kojima učenici imaju pristup računalima i
online nastavnim sadržajima, no s obzirom na to da je predviđeno korištenje digitalne (multimedijske) građe i u školskim knjižnicama, s opisanim stanjem u samim knjižnicama to nije moguće realizirati.
Samo 16 % anketiranih knjižničara/knjižničarki smatra da je njihova knjižnica dostatno opremljena različitim naslovima lektirne i stručne građe, dok njih 84 % smatra da nije. Jednaka je situacija i kada je riječ o dostupnim primjercima naslova jer
samo 15 % knjižničara/knjižničarki procjenjuje da ima dovoljan broj primjeraka pojedinih naslova lektirne i stručne građe, dok njih 85 % smatra da knjižnica ne posjeduje dovoljan broj primjeraka pojedinih naslova. Pozitivno je ipak da se u gotovo svim školskim knjižnicama novi naslovi i/ili primjerci knjiga lektirne i stručne građe nabavljaju svake školske godine (94 %), a samo u njih 6 % to nije slučaj.
Stavovi knjižničara/knjižničarki u osnovnim školama:
Najvažnijom uslugom knjižničari/knjižničarke smatraju
poticanje čitanja kod učenika (u potpunosti se slaže njih 94 %) te knjižnicu vide kao informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole (njih 93 %) i kao mjesto održavanja različitih aktivnosti (91 %). Kao najveći problem ili prepreku u funkcioniranju školske knjižnice gotovo svi knjižničari/knjižničarke (97 %) navode
nedostatna financijska sredstva za nabavku knjiga i drugih tiskanih materijala.
Zaključci Nacionalnog istraživanja čitalačke pismenosti osnovnoškolaca u Republici Hrvatskoj:
Cilj istraživanja koje je nastalo razvijanjem ispitnih materijala po uzoru na IEA PIRLS (u Republici Hrvatskoj prvi je put provedeno 2011. godine, a zatim tek 2021. godine) bio je prikupljanje podataka o čitateljskim kompetencijama i stavovima učenika koji se po dobi nalaze između ispitivanja PIRLS (4. razred osnovne škole) i PISA (učenici prvih razreda srednje škole) u kojem Hrvatska sudjeluje u posljednjih šest ciklusa od 2006. do 2022. godine. Time je omogućeno praćenje trendova u rezultatima osnovnoškolaca.
Iako su učenici u Republici Hrvatskoj u oba ispitivanja PIRLS postigli iznadprosječan rezultat u čitalačkoj pismenosti, petnaestogodišnjaci sustavno postižu ispodprosječne rezultate, koji su tijekom posljednjih 16 godina praćenja ostali gotovo nepromijenjeni. U tom kontekstu najviše zabrinjava činjenica da
mnogi petnaestogodišnjaci u Hrvatskoj ne dostižu razinu osnovne čitalačke pismenosti, dok
samo 5 % učenika dostiže najviše razine čitalačke pismenosti.
U oba istraživanja PIRLS potvrđeno je kako su učenici tog uzrasta u Hrvatskoj
izvrsni čitatelji u smislu razumijevanja teksta, no njihovi stavovi prema čitanju nisu bili zadovoljavajući. Naime, još 2011. godine utvrđeno je da gotovo
trećina učenika ne voli čitati (29 %), a samo njih 17 % iskazalo je da voli čitanje. Ti su se postotci neznatno promijenili deset godina kasnije kad je zabilježeno da i
dalje gotovo četvrtina učenika ne voli čitati (25 %), a samo je njih 23 % iskazalo da voli čitanje. Dugogodišnjom provedbom istraživanja u ovom području dokazano je da je upravo sklonost prema čitanju jedan od čimbenika koji najznačajnije utječe na bolje rezultate iz ispita čitalačke pismenosti.
Treba istaknuti da rezultati učenika u Republici Hrvatskoj ukazuju na to da je
u ranijoj dobi manje potrebno inzistirati na kognitivnoj komponenti čitalačke pismenosti, za koju su zabilježeni zadovoljavajući rezultati, a
više aktivnosti usmjeriti u afektivnu komponentu – odnosno pokušati utjecati na stavove i navike djece kao čitatelja.
Zato je jako važno da je Ministarstvo kulture i medija u suradnji s Ministarstvom zdravstva i uz podršku Hrvatskog društva za socijalnu i preventivnu pedijatriju i Hrvatskog pedijatrijskog društva pokrenulo program
Rođeni za čitanje, koji će raditi upravo na razvijanju sklonosti prema čitanju i na taj način doprinijeti razvoju djece i mladih, koji će zahvaljujući čitanju kritički misliti i doprinijeti razvoju hrvatskog društva u cjelini.
Pisane vijesti
