“Kao jedan od osnivača legendarne umjetničke grupe Biafra, svoj je talent utkao u stvaranje jednog od ključnih pravaca hrvatske umjetničke scene sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je djelovala kako na platformi vizualnih umjetnosti, tako i kroz snažan politički i socijalni angažman, ističući radikalnu figuraciju i otklon od apstraktne umjetnosti.
Stjepan Gračan ostat će zapamćen kao jedan od najomiljenijih profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu na čijem je čelu kao dekan bio od 1999. do 2002. godine, gdje je generacijama hrvatskih umjetnika prenosio svoja iskustva i umijeća. Aktivno je djelovao u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, kao i u kazališnome svijetu uspješno se baveći i scenografijom. Ostvario je više od 30 samostalnih izložbi skulptura, a 2016. zasluženo je dobio Nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za životno djelo.
Njegova djela nalaze se u brojnim hrvatskim i svjetskim muzejskim zbirkama, a njegove javne skulpture, poput one posvećene Vladimiru Nazoru u parku Tuškanac, Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj ulici kao i poznate „Kumice Barice“ na Dolcu u Zagrebu ili „Šetača“ u Osijeku, obilježile su prostore grada i postale prepoznatljiva mjesta susreta i vizure grada.
Odlaskom Stjepana Gračana na umjetničkoj sceni ostat će trajna praznina i tuga za omiljenim profesorom i kolegom, no njegove skulpture, od kojih su mnoge postale dijelom naše svakodnevice, vrijedna su ostavština nacionalne kulturne baštine. U ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno, poštovana obitelji, izražavam vam iskrenu sućut.”