„Svojim djelovanjem gospodin Mihanović ostavio je važan trag na hrvatskoj političkoj sceni snažno doprinoseći njezinom formiranju, naročito u prvim godinama hrvatske samostalnosti.
Uz politički angažman, trajan doprinos hrvatskoj kulturi ostvario je na području književnosti – vlastitim esejističkim radovima, ali najviše svojim leksikografskim, bibliografskim i kritičkim opusom posvećenim valorizaciji i afirmaciji djela hrvatskih književnika.
U antologiji znanosti o književnosti posebno će ostati upisana njegova priređivanja kritičkih izdanja sabranih djela velikana hrvatske književnosti od Tina Ujevića, preko Antuna Gustava Matoša i Vladimira Nazora do Vjekoslava Majera i Antuna Branka Šimića. Otkrivao je, istraživao, interpretirao i vrednovao poznate i manje poznate hrvatske književnike i njihova djela, posebno u glasovitim bibliotekama Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti. Generacijama čitatelja, književnika i književnih znanstvenika, ostavio je tako ogroman znanstveno-istraživački opus, a kulturi čitanja posebno je doprinio popularizacijom hrvatske književnosti radeći scenarije i ekranizacije o stvaralaštvu Matoša, Mihanovića, Nazora, Cesarca, Majera i Ivane Brlić-Mažuranić.
Gospodina Mihanovića pamtit ćemo kao iznimnoga čovjeka koji je svoj životni i radni vijek posvetio hrvatskoj državi i kulturi stoga poštovana obitelji primite izraze moje iskrene sućuti."