Nada Šoljan cijeli je svoj životni i profesionalni vijek posvetila izgrađivanju mostova među kulturama, promicanju kvalitete u prevodilačkoj struci i afirmaciji prevodilaštva kao životnog izbora. Nada Šoljan pripadala je naraštaju hrvatskih književnih prevoditelja koji su polagali temelje profesionalne traduktološke prakse u nas i predano se zalagali za jačanje digniteta prevoditeljske struke. Svojim je radom bila dragocjen uzor mlađim kolegama.
Prijevodi Nade Šoljan ‒ za koje je zasluženo dobila najviša prevoditeljska priznanja: nagrade Iso Velikanović i Josip Tabak za životno djelo ‒ odraz su ne samo iznimnog poznavanja jezika i kultura već i neizmjerne ljubavi za lijepu književnu riječ. Nada Šoljan nije se bojala ni najtežih prevoditeljskih izazova. Tako se njezin golemi prevoditeljski opus kreće od klasika engleske i američke književnosti devetnaestog stoljeća, preko modernih engleskih i američkih klasika, jezičnih eksperimentatora i kulturalno "izmještenih" autora engleskoga jezičnog izraza do priznatih predstavnika suvremene književne produkcije postmodernoga izričaja.
Kao višegodišnja članica Povjerenstva za nagradu Iso Velikanović pri Ministarstvu kulture i medija uvijek nam je bila nadasve dragocjena savjetnica, čije su stručne procjene obilježile mnoge zajedničke projekte.
Odlazak Nade Šoljan bolan je udarac za njezinu obitelj, prijatelje i poštovatelje, ali i veliki gubitak za hrvatsku kulturu.