Obnove kuća u Dioklecijanovoj palači složeno su splitsko pitanje koje potiče rasprave koje traju koliko i grad. Ipak neke od njih postale su slučaj koji će neko buduće vrijeme proučavati kao izvrsne primjere obnove kulturne baštine kroz konzervatorsku prizmu valorizacije, restauratorski primjer metode zahvata te kao sociološki fenomen odnosa zajednice prema očuvanju vlastitog identiteta.
Slika1. Jugoistočni kvadrant Palače, sjedište salonitanskih nadbiskupa, KO Split
Jedan od najreprezentativnijih primjera stambena je zgrada u Lukačićevoj 6, kao jedna od rijetkih koja je preživjela povijesnu purifikaciju. Danas se nalazi u vrlo složenoj situaciji s obzirom na to da je njezin sjeverni zid temeljen na nasipu Dioklecijanovih podruma, a ne njegovim zidovima, pa se tako čitavi jedan dio kuće nagnuo nad jednom od iznimno pješački prometnih ulica grada.
Projekti njezine sanacije pripremali su se gotovo trideset godina, ali uvijek bi iskrsnuli novi, nepredviđeni problemi vezani uz istraživanje i obnovu podruma Dioklecijanove palače ili uz financiranje zahvata s obzirom da se radi o iznimno slojevitom arheološkom lokalitetu unutar povijesne cjeline grada koji se nalazi i pod zaštitom UNESCO-a.
Prvi je projekt koncem devedesetih godina prošlog stoljeća izradio arhitekt Egon Lokošek, jedan od najvećih hrvatskih autoriteta u saniranju povijesnih konstrukcija. Nosivi roštilj pod temeljima kuće trebao je omogućiti iskopavanje i sanaciju kriptoportika u podrumima Dioklecijanove palače i otvoriti mogućnosti njihovog povezivanja s jugoistočnom kulom na Pazaru.
Tadašnje Ministarstvo kulture je 2015. godine bilo osiguralo novac za zahvat koji je trebao omogućiti istraživanja i obnovu dijela neistraženih podruma Palače. Sanacija temelja zgrade u Lukačićevoj 6 trebala je biti prvi korak, ali je splet okolnosti doveo do njene ne realizacije. Postupak hitne obnove nije bilo moguće pokrenuti jer je prvo trebalo riješiti pravna pitanja vlasništva te srediti svu dokumentaciju podruma Palače.
Velikim angažmanom stručnjaka Konzervatorskog odjela u Splitu te u suradnji s tadašnjim Ministarstvima kulture, pravosuđa i državne imovine, konačno je izmjenom i dopunom Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, popisivanjem čestica i uknjižbom te Ugovorom o davanju na uporabu i korištenje Dioklecijanovih podruma Gradu Splitu riješeno to dugogodišnje pitanje.
Slika 2. Slika 3.
Time je otvoren put obnovi Podruma Dioklecijanove palače, kao i financiranju obnove iz sredstava koja se ostvare korištenjem Podruma. Nakon što je započeta obnova prema revidiranom projektu Egona Lokošeka, posao je zaustavljen jer su arheološke sonde utvrdile kako su svodovi i gornji dio zidova podruma devastirani i da ne mogu nositi projektirane potpore, pa je bilo potrebno u cijelosti izmijeniti projekt. Novo rješenje nosive konstrukcije projektirao je Dalibor Bartulović, vrstan statičar s golemim iskustvom projektiranja sanacije povijesnih konstrukcija. Nakon što je laserskim skeniranjem izrađen precizni 3D model kojim su se u milimetar utvrdile kote nadzemnog i podzemnog dijela lokaliteta projektirane su sofisticirane potpore temelja koje će omogućiti restauraciju podrumskih prostorija ispod zgrade u Lukačićevoj ulici.
Nova javna nabava produžila je vremenski sanaciju kuće, ali se napokon vidi rješenje problema. Time je nakon niza uspješnih obnova opasnih i ruševnih kuća, poput obnove onih u Medulićevoj 2, Alješijevoj 13 i Bajamontijevoj 5, otklonjena neposredna opasnost po živote prolaznika i istodobno sačuvan spomenik.
U Palači se nalazi još objekata koje je potrebno sačuvati od rušenja, među njima su Bulićeva 2 i Bulićeva 6, koja je nedavno poduprta zbog opasnosti od kolapsa, a pješački portik ispod nje zatvoren za prolaznike. Njena susjedna kuća u Lukačićevoj 2 nedavno je obnovljena o trošku vlasnika čime su se stekli uvjeti za istraživanje i prezentaciju Istočnih terma pod njenim temeljima. Nemogućnost obnove podrumskih prostorija pod tom kućom dok se ona ne sanira zaustavila je privremeno promet nad nedovršenom obnovom svoda Podruma koji je desetljećima poduprt drvenim gredama i zatvoren za javnost.
Slika 4. Slika 5.
U pripremi je hitna sanacija rimskog zida i svoda u Podrumima južno od Istočnih terma palače. Time bi se stekli uvjeti za dovršetak istraživanja i prezentaciju kasnoantičkih termi stare nadbiskupije, koje nazivamo Istočne terme Palače, čije je istraživanje započelo sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a nastavilo se pod kućama uz sakristiju katedrale 2002. kada je otkriven prefurnij, kaldarij, frigidarij/apoditerij s bogatim mramornim oplatama kade i zidova.
Slika 6. Slika 7.
Nastavak istraživanja bit će moguć po završetku sanacije kuće u Lukačićevoj 2 koja je u prošlom stoljeću pregrađena. Zbog loše izvedenih temelja u posebno lošem stanju bio je njezin sjeverni ulični zid koji je u sklopu sjevernog dijela kuće pripadao pregradnji iz 15. stoljeća, dok je južni dio kuće, iako potpuno novi, tonuo u podrumski dio Palače.
Slika 8. Slika9.
Konačni cilj zahvata jest prezentacija arheološkog lokaliteta o kojem je brigu preuzeo Muzej grada Splita pa uskoro možemo očekivati prezentaciju ostatka careva stana. Njegov zapadni dio, koji je u 15. stoljeću postao kraljevski dvorac Ladislava Napuljskog, već je obnovljen u sklopu uređenja Etnografskog muzeja.
U svjetlu prijepora oko obnove kulturne baštine Banovine i Zagreba, koje su pogodili razorni potresi, a koji se vode na temu treba li obnavljati jako oštećenu baštinu i koja je cijena te obnove te kako vlasnik može sudjelovati u tom procesu, postavlja se pitanje racionalnosti, složenosti i buduće otpornosti same konstrukcije s jedne strane i pitanje odnosa sudjelovanja privatnih osoba i zajednice u tom zahvatu. Sabrano u jednom pojmu, postavlja se pitanje: Kako upravljati rizicima koje donosi stoljetni ili čak milenijski, život spomenika kojeg prate katastrofe, promjene vlasništva, dotrajalost zbog neodržavanja i drugo? Stambena zgrada u Lukačićevoj 6 otvara široku raspravu na tu temu.
Prve vijesti o mjestu na kojem je sagrađena crkva sv. Marije Magdalene donosi kronika Tome Arhiđakona koja spominje privatnu rezidenciju Dioklecijana koju danas kolokvijalno nazivamo jugoistočni kvadrant Palače. Isti pisac navodi kako kula i kuća na stupovima došla u posjed biskupa Ivana iz Ravene za njegovo sjedište što predstavlja početak povijesti splitskog episkopija, nasljednika Salonitanskog nadbiskupskog središta iz antičkog doba.
Zgrada u Lukačićevoj 6 podignuta je na kriptoportiku palače, uz južni zid, a sudeći prema spolijama iz njenih zidova, već se nalazila na tom mjestu u vrijeme reambulacije dobara splitskog nadbiskupa, koju je 1397. godine proveo kninski biskup Bartul. Iz te se reambulacije mogu razabrati granice splitskog episkopija koji se protezao od katedrale do južnog zida s kulom na jugu te do ulice koja ga je dijelila od kuća koje su se nalazile na mjestu današnjeg Etnografskog muzeja, a u središtu mu je bio do krova sačuvan carski triklinij.
Opis vizitatora je dragocjen jer je episkopij izgorio u požaru 1500. godine i od tada se biskupski dvor Splita seli s mjesta na kojem je utemeljen, a njegove ruševine postale su gradski neuređeni i zapušteni prostor, prepleten pravno-imovinskim problemima kakav je nakon pola milenija i danas.
Njegova obnova trajala je do 19. stoljeća zatrpavanjem i nasipanjem podrumskih prostorija, pregrađivanjem ostataka biskupije. Na malim kapelama episkopalne dvorane nastala je velika samostanska crkva sv. Klare, a biskupske terme iz 7. stoljeća su zatrpane. Biskupski vrt iz obrambenih razloga uništen je još u doba renesanse, a sagrađene su brojne stambene kuće u kojima su stanovali neke od uglednih splitskih obitelji. U prvoj polovini 20. stoljeća ponovno je započeo proces degradacije. Samostan sv. Klare seli izvan grada, kuće se nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziraju, a njihovo održavanje postaje nedostižno novim stanarima, pa se čitava četvrt pretvara u slam. Crkva sv. Klare postala je kino, a samostan odnosno nekadašnji dvor kralja Ladislava postaje ubožnica za najsiromašnije. Sedamdesetih godina započinje obnova, kada je gotovo čitav jugoistočni kvadrant Palače porušen. To je bila cijena ponovnog rođenja senzacionalnog arheološkog lokaliteta, antičke Dioklecijanove palače, a tu purifikaciju čudom su preživjele rijetke stambene kuće od kojih je jedna i Lukačićeva 6.
Slika 10.
Slikovni prilozi:
Slika 1. Jugoistočni kvadrant Palače, sjedište salonitanskih nadbiskupa, Konzervatorski odjel Split
Slika 2. 3D model kuće u Lukačićevoj 6, Konzervatorski odjel Split
Slika 3. Privremena sanacija u prizemlju kuće Lukačićeva 6 i ostaci svoda Podruma, Konzervatorski odjel Split
Slika 4. Ruševna kuća u Bulićevoj 2 pored hotela Peristil, Konzervatorski odjel Split
Slika 5. 3D model kuće u Lukačićevoj 2 nad Podrumima Dioklecijanove palače, Konzervatorski odjel Split
Slika 6. 3D model kuće u Lukačićevoj 2 s ostacima Istočnih termi, Konzervatorski odjel Split
Slika 7. 3D model arheološkog lokaliteta s ostacima Istočnih termi, Konzervatorski odjel Split
Slika 8. Stanje svodova Podruma pod kućom u Lukačićevoj 2, Konzervatorski odjel Split
Slika 9. Stanje svodova Podruma pod kućom u Lukačićevoj 2, Konzervatorski odjel Split
Slika 10. Nacrt Istočnih termi s nalazima iz istraživanja 1970. i 2002. te položajem neistraženog dijela pod kućama u Lukačićevoj 2, Konzervatorski odjel Split
