Zaštitni konzervatorski i arheološki radovi: franjevački samostan Blažene Djevice Marije na nebo uznesene u Makarskoj u povodu otvorenja obnovljene Malakološke zbirke
Jedan od najznačajnijih spomenika kulture na području Makarske, drevnog Muccuruma i ranokršćanske biskupije novovjekovni je samostan kojeg su bosanski franjevci podigli pred kraj 15. stoljeća.
Zbog svog iznimnog značaja obnova tog složenog kulturnog dobra desetljećima je prioritet Konzervatorskog odjela u Splitu, a tijekom kojih su se smijenila tri naraštaja konzervatora. Ministarstvo kulture je u nizu posljednjih obnova osiguralo više od tri milijuna kuna, a zadnja je provedena pod nadzorom konzervatorice, dipl. ing. arh. Anite Gamulin koja je pri postavljanju samostanskih zbirki surađivala s nekadašnjim konzervatoricama dr. sc. Zoraidom Demori Staničić i Ivanom Svedružić Šeparović te kustosima Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba.
Začetak franjevačkog samostana Blažene Djevice Marije na nebo uznesene u Makarskoj seže u sam kraj 15. stoljeća kada se franjevci provincije Bosne Srebrene doseljavaju u istočni dio makarske uvale gdje je već ranije postojala crkva za koju se smatra da je pripadala benediktincima. Godine 1502. franjevci su dokumentirani u Makarskoj gdje obnavljaju crkvu u zatečenim gabaritima i kulu uz nju te grade južno samostansko krilo ograđeno dvorištem i vrtom na jugu.
Status samostana franjevci su u Makarskoj dobili 1518. godine, koja se tada razvijala kao turska luka i utvrđeni grad. Tijekom dugotrajne turske okupacije, koja je na Makarskom primorju trajala gotovo dva stoljeća, kada su grad i samostan nakon svakog važnijeg mletačko-turskog rata ponovno vraćeni pod osmansku vlast, franjevci su odigrali ključnu ulogu za zaštitu i opstojnost lokalnog stanovništva, kao jezgra otpora te preusmjeravanjem stanovništva prema otocima i formiranju naselja te pružanju skloništa trgovačkim karavanama.
Franjevački samostan stradao je u više navrata, a posebno u Ciparskom ratu (1570. – 1573.) nakon čega se pristupilo temeljitoj obnovi crkve, izgradnji zapadnog samostanskog krila kao katnice s nizom svođenih samostanskih soba sačuvanih do danas te istočnog samostanskog krila koje je tijekom obnove i nadograđeno.
Krajem 16. stoljeća crkva se obnavlja sa svodnom konstrukcijom s pojasnicama koja je sačuvana do danas, oprema se vrijednim umjetninama, a pred Morejski rat (1684. –1699.) sjeverno pročelje crkve učvršćuje se s dva obrambena hodnika s puškarnicama koji povezuju novosagrađenu biblioteku nad kapelom sv. Ante i samostojeći zvonik baroknog oblikovanja. Početkom 18. stoljeća nad klaustrom se nadograđuje svođeni kat s trijemom koji omogućava izravan pristup na kor crkve. Tijekom 19. stoljeća samostan dobiva nove dogradnje koje se izgrađuju oko novog klaustra, a u osvit Drugog svjetskog rata gradi se i nova crkva prema projektu arhitekta Podhorskog.
Kroz program zaštitnih radova Ministarstvo kulture je tijekom protekla tri desetljeća kontinuirano radilo na sanaciji i obnovi najstarijeg dijela samostanskog kompleksa. U okviru zaštitnih radova još je 2002. godine obnovljena stara crkva sv. Marije te je konstruktivno saniran zvonik. Obnovom kora u crkvi rehabilitirana je izvorna komunikacija samostanskih krila preko klaustra i crkve do obrambenih hodnika uz sjeverno pročelje crkve čime je ostvaren izvoran pristup prvoj biblioteci i zvoniku. Saniran je te ponovno natkrovljen klaustar, kao i samostanska krila u kojima su pripremljeni prostori za izlaganje zbirki iz samostanskog fundusa.
Samostan raspolaže bogatim fundusom sakralne, etnološke i arheološke građe među kojima se posebno ističe Pinakoteka postavljena u istočnom samostanskom krilu. Zaključno s godinom 2018. sanirani su te prezentirani podrumski prostori, prvo u zapadnom, a zatim i u istočnom samostanskom krilu u kojem je već ranije bila postavljena poznata i dobro posjećena Malakološka zbirka koja je postala i zaštitni znak samostana.
Suvremena prezentacija bogate samostanske zbirke predstavlja završni akcent dugogodišnjim konzervatorskim radovima tijekom kojih je u velikoj mjeri vraćen izvorni izgled najstarijeg dijela franjevačkog samostana sv. Marije u Makarskoj. Malakološka zbirka dio je Instituta „Planina i more“ kojeg je utemeljio fra Jure Radić, znanstvenik i profesor Bogoslovnog fakulteta koji je prikupio iznimno vrijednu građu, a među ostalim i herbarij s nekoliko desetaka tisuća biokovskog bilja koji je indeksiran u europskoj bazi podataka u popisu vrijednih europskih herbarija. Njegov je rad rezultirao zaštitom Biokova kao Parka prirode te utemeljenjem Botaničkog vrta u povijesnom naselju Kotišina.
Sanacija i unutrašnje uređenje prostora kao i novi postav Malakološke zbirke izvedeni su uz financijsku potporu Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske i Turističke zajednice Grada Makarske, a zahvaljujući razvojnim projektima koje je pripremala Razvojna agencija Grada Makarske „Mara“.
Brigom Ministarstva kulture, splitskog Konzervatorskog odjela uz financiranje EU fondova i uz participaciju Grada Makarske obnovljen je i Veliki kaštel te dvije crkve, a u skoro vrijeme bit će dovršen cjelovit zahvat. Predstoji uređenje Instituta te otvaranje javnosti njegovih vrijednih biblioteka i zbirki u što će se uključiti Sveučilište.
