Projekt Igora Grubića,
Tragovi nestajanja (u tri čina) nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. godine. Sačinjavaju ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Projekt je započeo 2006. kada umjetnik otpočinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje njegov utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.
Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno „čin“ propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma
Kako se kalio čelik u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film je višestruko nagrađivan, a njegova će nova inačica po prvi puta biti predstavljena u Veneciji.
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
O umjetniku
Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama.
Izlagao je na brojim izložbama među koje se ubrajaju: Tirana Biennial 2 (2003.); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002.); Manifesta 9 (Genk, 2012.); 50. Oktobarski salon (Beograd, 2009.); Gender Check, MuMOK (Beč, 2009.); 11. Istanbul Biennial (2009.); 4. Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011.); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012.); Gwangju Biennale (2014.); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014.); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015.); 5th Thessaloniki Biennial (2015.) Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018.); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018.); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018.).
Grubića zastupa galerija Laveronica arte contemporanea, Modica, Sicilija.
O kustosici
Katerina Gregos nezavisna je kustosica, povjesničarka umjetnosti i autorica koja živi i radi u Bruxellesu. Bila je kustosica brojnih velikih međunarodnih izložbi i bijenala, uključujući 1. Riga Biennial, Everything Was Forever Until It Was No More (2018.); 5. Thessaloniki Biennial, Between the Pessimism of the Intellect and the Optimism of the Will (2015.); Göteborg Biennial, The Politics of Play (2013.); Manifesta 9, In the Deep of the Modern, Genk (2012.). Među njezinim se kustoskim projektima ističu i dva nacionalna paviljona na Venecijanskom bijenalu, Belgijski paviljon (2015.) i Danski paviljon (2011.). Od 2016. Gregos radi kao kustosica neprofitne fondacije Schwarz iz Münchena za koju je nedavno priredila izložbu
Anatomija političke melankolije u Atenskom konzervatoriju (2019.).
Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Moderna galerija. Izdavanje kataloga podržao je Kontakt: Umjetnička zbirka Erste Grupe i Fondacija ERSTE.
Dizajn izložbe: Rihards Funts
Arhitekt: Lovro Skoblar
Dodatne informacije:
Ioli Tzanetaki, asistentica kustosice croatian.pavilion.venezia@gmail.com
Medijski upiti i informacije:
Ministarstvo kulture, Marija Šiško: marija.sisko@min-kulture.hr
Moderna galerija, Lana Šetka: info@modgal.t-com.hr
58th International Art Exhibition – la Biennale di Venezia
http://croatianpavilion-venicebiennale.hr
https://www.facebook.com/CroatianPavilionVenice
