Književna radionica
SVA LICA JEDNOG PISCA održana je u prostoru učionice Osnovne škole Grohote na otoku Šolti, 5. listopada 2018. godine. Radionici su prisustvovali svi učenici sedmih i osmih razreda (njih dvanaest). Škola ukupno ima pedeset učenika i u nju idu sva djeca koja žive na otoku Šolti.
Nakon uvodnog razgovora u kojem su se predstavili i voditeljica radionice Ana Đokić i učenici (govorili su što bi htjeli biti „kad odrastu“, raspon poslova se kretao od kuhara, slastičara, frizerke, farmaceuta do moreplovca i nautičara) – polaznici radionice krenuli su s pisanjem.
Prva zadaća bila je napisati tekst o jednom događaju iz njihovog života bez obzira radi li se o nečemu što se dogodilo u skorije vrijeme ili u doba kad su bili sasvim mali. Tekst je trebalo pisati u prvom licu. Nakon što su svi završili svoje tekstove, trebali su kratko zapisati kako su se osjećali dok su pisali (svi redom su napisali kako su ponovno u sebi osjetili iste emocije kao u vrijeme u kojem se opisani događaj odvijao). Nakon čitanja, a svi su iznimno zainteresirano slušali radove svojih kolega, bilo je smijeha, odobravanja, suosjećanja.
Druga zadaća bila je napisati isti događaj iz perspektive antagonista (djevojčica koja je pisala o tome kako je netko pregazio njezinog psa, dobila je zadaću opisati događaj iz perspektive čovjeka koji joj je zgazio psa – zamisliti kakav je karakter u pitanju, koja je bila situacija, je li žurio, je li bio slučaj u pitanju ili je psa pogazio namjerno, je li mi bilo žao itd; dječak koji je pisao o tome kako je bio sretan kad je s nogometnim klubom osvojio prvo mjesto i dobio pehar, dobio je zadaću opisati događaj iz rakursa pehara, je li i pehar uzbuđen ili mu je dosadno, navija li on za neku ekipu, itd.) Tekst je također trebalo napisati u prvom licu. Učenici su vrlo dobro snašli u zadacima i u potpunosti su uspjeli „prenijeti se u sasvim drugu poziciju“. To im je bilo sasvim novo iskustvo i velika većina, u svojim komentarima kako im je bilo dok su pisali, opisala je: „jako uzbudljivo i užasno zanimljivo“.
Iako su učitelji izjvaili kako djeca „ne pišu“ te „nemaju praksu pisanja“, polaznici radionice vrlo su lako krenuli s radom i postigli iznimno dobre rezultate. Ono što su naučili na radionici jest da se iz pozicije JA stave u poziciju DRUGOG čime se mijenja ne samo rakurs opisivanja događaja već i emotivni naboj i stil teksta. To su neke osnovne vježbe kreativnog pisanja nužne i u poslu pisca (koji se mora znati prebacivati iz jednog lica u drugo) ali im također mogu koristiti i u osobnom životu i kontaktu s drugima.
