Predstava
„Priča o velikom i malom“ održana je u Dječjem vrtiću Maslačak 17. travnja 2018. godine. Predstavu u izvedbi Svetlane Patafte pogledalo je 80-tero djece i osam odgojno-obrazovnih djelatnika Martina Frkanec, Jasna Šarušić, Biserka Lopatić, Snježana Hribar, Romana Janković, Nives Božić, Iva Vinković i Dina Rendulić.
„Priča o velikom i malom“ predstava je koja najmlađima priča o veličinama, ali i kako pronaći pravo prijateljstvo. U ovoj se predstavi djeca susreću s pojmom veličine – što je veliko, a što malo?
Sve predmete koje pronalazi, pripovjedačica uspoređuje i postavlja u suodnose. U tome joj pomažu i magična pomagala, metar i povećalo. Nova priča o veličinama, oblicima i brojevima izlazi iz svake kutije koju pripovjedačica otvori. Koncept veliko – malo iznimno je važan za razumijevanje svijeta koji nas okružuje, snalaženje u prostoru, ali i za razvijanje uspješne komunikacije. Cilj ove predstave je razvijanje znatiželje kod djece ali i usaditi im osnovne predmatematičke vještine. Razumijevanje razlike veliko – malo osnovni je koncept u matematici i prvi je korak prema razumijevanju novih pojmova kao što su: veći od, manji od i jednaki.
Nakon što djeca odgledaju predstavu slijedi radionica na kojoj glumica razgovara s djecom o viđenom i na kojoj djeca rješavaju zadatke. U prvom dijelu radionice djeci su dodijeljena dva zadatka. Uz pomoć povećala trebali su pronaći čim više malih, ali i velikih predmeta, a zatim su metrom morali izmjeriti dužine stvari koje su se nalazile oko njih, kao i visinu jedni drugih. Djeca su u skupini u radionici sudjelovala vrlo motivirano i zainteresirano, svi su zajedno rado sudjelovali u zadanim zadacima i istraživanju svijeta koji ih okružuje.
Nakon završetka prvog, istraživačkog dijela, na red je došao i drugi dio radionice. U njemu je svako dijete dobilo jedan prazan papir koji je olovkom trebalo podijeliti na više kvadrata, nakon što im je voditeljica na jednom papiru pokazala na koji način. Te su kvadrate trebali zamisliti kao kutije koje su vidjeli ranije u predstavi, a unutar njih trebali su nacrtati razne predmete koje su vidjeli u prostoriji ili u predstavi, a razlikuju se u svojim veličinama. Svaku je kutiju trebalo „napuniti“ s po jednim predmetom. Za kraj su za svaki nacrtani predmet trebali reći je li on mali ili veliki.
