BRUNO JURIČIĆ
Bruno Juričić je arhitekt, kustos i akademik u područjima arhitekture, umjetnosti i tehnologije. Diplomirao je na Sveučilišnom institutu za arhitekturu u Veneciji, te studirao kao gost student na TU Berlin godine 1999. Godine 2007. magistrirao je Urbane strategije na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti Beču pod mentorskim vodstvom Wolfa Prixa, Grega Lynna i Zahe Hadid.
Trenutno je doktorski kandidat na Odjelu za arhitekturu Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu, kod Silvije Lavin. Njegovo istraživanje naslovljeno je „Arhitektura bez granica: je li sve bilo arhitektura?“ bavi se pitanjima odnosa između umjetnosti i arhitekture. Od 2010. Bruno Juričić je također odabrani predavač za seminare arhitekture i dizajna na Getty Research Institute u Los Angelesu.
Godine 2011., kao predsjedatelj instituta MLAUS, Bruno Jurčić pokreće niz međunarodnih ljetnih simpozija naslovljenih „Proto/e/co/logics.“ Cilj simpozija, kojemu je su-voditelj Alisa Andrašek (Biothing), je potaknuti spekulativna usmjerenja u arhitekturi i udaljiti se od reduktivnih pristupa ekologiji. Sudionici simpozija, među ostalima su Jeffrey Kipnis, Michael Meredith, Yoshiharu Tsukamoto, Sanford Kwinter, Sylvia Lavin, Patrik Schumacher, Adrian Lahoud, i Tom Kovach.
Juričićevi su projekti predstavljeni na Piaggio Foundation (Pisa), u Muzeju moderne umjetnosti (Ljubljana), na Bijenalu u Miamiju, Far Eastern Memorial Foundation (Taipei), Institute Angewandte Informationstechnik u Beču, Međunarodnoj konferenciji generativne umjetnosti (Politehnika Milano) i na Utopia Station na 50. Venecijanskom bijenalu.
Nakon pobjede 2014. g. na natječaju za izgradnju prvog IT campusa u Hrvatskoj - Infobip Pangea u Vodnjanu - Bruno Juričić osniva arhitektonski ured pod nazivom Atelier Bruno Juričić sa sjedištem u Puli.
2016. sa partnericom Jun Wangom otvara studio u Kini sa sjedistem u Shanghaju. Trenutno je u izgradnji Hotelski kompleks od 65.000m2 u gradu Haining, Kina.
MAJA KUZMANOVIĆ
Maja Kuzmanović je suosnivač i predsjednica FoAM-a, svestrana dizajnerica koja djeluje u različitim medijima i surađuje s brojnim umjetničkim kolektivima. Njeno je akademsko obrazovanje u polju interaktivnih medija, a umjetnička praksa usmjerena je na istraživanje novih modela umjetničkog djelovanja.
FoAM (Foundation of Affordable Mysticism) je mreža transdisciplinarnih laboratorija na sjecištu umjetnosti, informacijskih znanosti, prirode i svakodnevnoga života. Članovi FoAm-a su svestrani stručnjaci koji svoje znanje i iskustvo iz različitih područja prenose i ugrađuju u polje kulture, stvarajući nova mjesta njihovog preplitanja i dodira. Istraživanja i kreativni projekti u FoAM-u bave se izradom prototipa, spajaju futurističke elemente i humanističku znanost, ugrađuju dizajnerska iskustava, kako bi kroz umjetničke eksperimente propitivali budućnost.
Aktivnost FoAM-a predstavljene su u najuglednijim svjetskim institucijama uključujući: Gulbenkian Foundation, Transmediale, Victor and Albert Museum, Pixelache, Z33, Vooruit, The Experimental Arts Foundation i Ars Electronica.
Njezin je specifičan pristup tehnologiji prepoznat od strane časopisa MIT's Technology Review i Svjetskoga ekonomskog foruma, koji su je proglasili Top 100 Young Innovator & Young Global Leader.
VLATKA HORVAT
Vlatka Horvat radi u širokom spektru formi i medija – od skulpture i instalacije, do kolaža, radova na papiru, videa, fotografije i performansa, a projekte realizira u različitim kontekstima, od galerijsko-muzejskih prostora, kazališnih i plesnih festivala do javnog prostora.
Završila je studij kazališta u Chicagu, gdje je i magistrirala iz područja izvedbenih umjetnosti, a doktorirala na odjelu vizualne kulture i performansa na Sveučilištu Roehampton u Londonu.
Radovi Vlatke Horvat usredotočeni su na geste reorganizacije prostora te prostornih i društvenih odnosa između predmeta, tijela i elemenata arhitekture, a interes umjetnice usmjeren je na proturječja i neizvjesne aspekte interakcija između subjekta i objekta, te konteksta i okvira unutar kojih se oni susreću.
Umjetnički postupak Vlatke Horvat spaja minimalizam konceptualne prakse s nestabilnim performativima improvizacije, prisvajanja, ponavljanja, testiranja, opetovanih pokušaja. Vlatka Horvat radove realizira u nizu različitih medija – instalacija, objekata, kolaža, fotografija, videa, tekstualnih radova i performansa, a bez obzira na odabir korištenog medija, njezini radovi na različite načine uokviruju određene egzistencijalne uvjete, stanja i emocije, uspostavljajući nove odnose koji induciraju proizvodnju različitih, višeslojnih značenja.
Samostalne izložbe (izbor): Disjecta Contemporary Art Center (Portland), Rachel Uffner Gallery (New York), Zak|Branicka Gallery (Berlin), Bergen Kunsthall, the Kitchen (New York),
Skupne izložbe (izbor): 53. October Salon (Beograd), artissima 18 (Torino), “Greater New York” – MoMA PS1 (New York), Gallery Skuc (Ljubljana) i 11th Istanbul biennale.
MA Performance Studies, Northwestern University, Chicago; Phd Visual Cultures and Performance (Roehampton University, 2009).
Radove Vlatke Horvat zastupaju galerije: Zak| Branicka (Berlin), Rachel Uffner (New York) i annex14 (Zurich).
ALISA ANDRAŠEK
Alisa Andrašek je arhitektica te predavač na brojnim sveučilištima.
Diplomirala je Advanced Architectural Design na Sveučilištu Columbia gdje je nastavila predavati na Graduate School of Architecture, Planning and Preservation. Alisa Andrašek je također bila predavač na Sveučilištu Pennsylvania, Sveučilištu RMIT U (Melbourne), University of Technology (Sydney) te na Rensselaer Polytechnic Institute (New York).
Godine 2011., imenovana je za direktora March Graduate Architectural Design programa na Bartlett School of Architecture, University College u Londonu, gdje također predaje kolegije arhitekture i informatičkih znanosti, te direktor Bartlett’s Wonderlab, istraživačkoga laboratorija u kojemu se prepliću tehnologija, arhitektura i dizajn.
Prakticirajući navedena znanja i iskustva, Andrašek je možda ponajbolje poznata kao osnivač „biothinga“ (2001), interdisciplinarnoga „Repozitorija kompjutorskoga dizajna“, usredotočenoga na „generativne potencijale kompjutorskih sustava za dizajn“.
Njezini su radovi izlagani na brojnim izložbama, među kojima: Archilab 9 na FRAC Orleans (2013), DADA Beijing (kustos Patrick Schumacher, 2013), Multiversités créatives u Centre Pompidou, Paris (2012), Aesthetics/ Anesthetics na Storefront for Art and Architecture, New York (2012), i Les Pléiades, Toulouse (kustos Bernard Tschumi, 2013); a uključeni su u stalne postave muzeja: Centre Pompidou, Paris, the New Museum, New York, Storefront for Art and Architecture, NewYork, FRAC Collection, Orleans, i TBA21, Beč. Andrašek je također objavila publikaciju o biothing-u 2009. godine, izdavač Hux.
Ona je također partner i jedna od glavnih dizajnera Bloom Games, koje su instalirane 2012. tijekom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Londonu. Bloom Games su „urbana igračka, distribuirana društvena igra i kolektivno iskustvo „vrtlarenja“ koje zahtijeva angažman ljudi kako bi se konstruirali čupavi BLOOM oblici.“
