Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo "Marin Držić" za 2016. godinu pristigla su 52 dramska teksta. Kvaliteta prijavljenih drama vrlo je raznolika, a deset naslova izdvojilo se svojom vrijednošću, od čega ih se pet izdiglo u skupinu nagrađenih. Tematski, drame variraju od materijala izrazite društvene kritičnosti, ponekad i uznemirujućih u svojoj zagledanosti u kompleksnost vremena i prostora u kojima živimo, do posve intimističkih cjelina; od pseudopovijesnih igara, do distopijskih komada; od "stilskih vježbi", do tekstova koji naglašavaju svoju intertekstualnost i svijest o kazalištu (u kazalištu); dok je u formalnom smislu među prijavljenim dramama raznorodnost još veća, te se kreće u rasponu od klasičnih do dijelom postdramskih naslova, od pokušaja ispisivanja žanrovskih djela sa svojim čvrstim okvirima s kojima se ponekad ulazi u polemičan dijalog, do dramskih tekstova slučajno ili namjerno vrlo bliskih drugim književnim rodovima i vrstama.
Stručno povjerenstvo u sastavu Ksenija Marinković (predsjednica), Mario Kovač i Dubravko Mihanović, i ove je godine dobilo dramske tekstove pod šiframa ne znajući tko su autori pojedinih djela, te je odlučilo nagraditi sljedeće drame:
3. nagradu ravnopravno dijele:
Marina Vujčić, "Podmornica" i Damir Markovina, "Paščad"
"Podmornica"
Trio-drama izuzetne ljupkosti, usredotočena dijaloška meditacija o moći umjetnosti da zbližava, tješi, osnažuje i krijepi svojom ljepotom, "Podmornica" je tekst koji osvaja suptilnim humanizmom i prigušenom osjećajnošću. A tu je i vjera u moć priče i glazbe, u snagu jezika, sposobnih suprotstaviti se otuđenosti, letargiji, potrebi da se ponašamo kao da "ćemo živjeti sto godina pa imamo pravo biti nezadovoljni bar pedeset". Komad je ovo i o starosti i izolaciji, o tome što ostaje od nas kad nam se izvanjski svijet posve smanji – možda na samo jednu sobu, tijesnu i malu, i tek jednog posjetitelja – pa poniremo u sebe i ondje pronalazimo neočekivane prostore ispunjenosti.
"Paščad"
Tragikomedija o razdirućim podjelama u našem društvu, o neumrloj vjeri u vrijednosti jednog sustava iščezlog u povijesti, o ratovima što još uvijek traju, o ljudima koji su jedni drugima vukovi, o neraščišćenim računima prenošenim s generacije na generaciju, o pohlepi i velikodušnosti, o relativnosti pobjede i poraza, "Paščad" je duhoviti pogled na tranzicijski nesklad ovih prostora. Tupo zurenje u televizijski ekran, prijeteći povici s ulice, klavir ostavljen po strani, stvaraju sugestivnu, pomalo klaustrofobičnu atmosferu jednog svijeta koji više nema kamo ili ne zna kako, a u čijem je središtu figura Bake, neuništive, živopisne, borbene, blistave uloge za glumicu starije generacije.
2. nagradu ravnopravno dijele:
Dora Delbianco, "Kad je stao svijet" i Dino Pešut, "Stela, poplava"
"Kad je stao svijet"
Melankolična komedija "Kad je stao svijet" podjednako posuđuje od čeških humorista i harmsovskog apsurda, situacijske komike i satiričnih alata, da bi se ispisala do zavojite cjeline premrežene bizarnim situacijama. Galerija obično-neobičnih likova priziva punokrvnu ansambl-predstavu, čije zaigrano putovanje počinje jednim tajanstvenim nestankom, a završava u nasilnoj spirali političkog pragmatizma. Zamah ove drame ambiciozan je, ali usprkos tome što se pred nama pojavljuju predsjednici i ministri, veleposlanici i zastupnici, inspektori i novinari, pa i sâm papa, osjećamo da smo u tekstu koji nas na sebe nagovara neuhvatljivom toplinom i razoružavajućim šarmom.
"Stela, poplava"
Tekst tamne vitalnosti i snažnih žudnji, "Stela, poplava" posveta je kazalištu i glumicama, dramska elegija o usamljenosti i izmještenosti, o pogrešnim odabirima i potrazi za identitetom. Hotelska soba i lica koja se u njoj spotiču i udaraju jedna o druge, odbijajući se od nemogućnosti ili nesposobnosti da vole i budu voljena, da se ogriju, dovoljni su za niz strastvenih sukoba čiji sudionici poput boksača "gube dah i ne predaju se". "Stela, poplava" nadahnuta je drama, istodobno raskošna i minimalistična, grandiozna i komorna. Voda koja na njenom kraju prodire i ispire sve pred sobom, suza je i rijeka, kiša i ocean, a dramska su lica, kao i svi mi, "mali mokri bogovi nasukani na obalu".
1. nagrada:
Davor Špišić, "Zidarija"
"Zidarija"
Jasna u misli, ironična u postupku i duhovita u elaboraciji, "Zidarija" je jedna od onih drama koje vješto plove prostorom između potresnog i duhovitog, globalnog i intimnog, grubog i nježnog, a sve kako bi se gnjevno obrušila na društvo naopakih vrijednosti, čija je vlast neraskidivo sljubljena s kriminalom, a strukture nagrižene korupcijom. Društvena kritičnost ovdje, međutim, odbija biti doslovnom, već se radije poigrava stereotipima i očekivanostima, iznenađujući nas drskim rješenjima i izmještanjem emotivnog fokusa. Gorak je ovo, angažiran, cinično-zabrinuti poziv na kazališni ples, praćen mariachi-glazbom i koreografiran prizorima maloljetničkog nasilja.
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporuča i ukazuje na još pet naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja.
To su:
Miro Gavran, "Kuća iz snova",
Sanja Ivić, "Hodanje je zdravo i nadasve korisno, a čitanje.....?" (šturi dijalozi i pokoji monolog u 5 prizora s epilogom i odjavnom špicom),
Igor Ivko, "Jučer. Danas. Sutra",
Sebastian A. Kukavica, "Sinaj",
Luka Mavretić, "Nešto poput autobusa".
