Uz prevoditeljsku pomoć prevoditeljice Alme Pongrašić, gospodin Abi Seydi objasnio je i pokazao kako se u Senegalu priče ne zapisuju u knjigama već u pjesmama. Ispričao je, a zatim otpjevao pjesmu o prijateljstvu na svom materinjem
Mandinga jeziku, koju su na opće oduševljenje, djeca naučila pjevati.
Uz zvuk afričkog bubnja, Abi Seydi je djecu naučio i odgovarajuću koreografiju. Cijelo je događanje završilo pjesmom i plesom svih polaznika programa i radionice
Moja Afrika.
U programu i na radionici
Moja Afrika djeca su:
- čula dva književna teksta suvremenog hrvatskog autora (Ane Đokić) i upoznali se s ilustracijama Dubravke Kolanović (likovna interpretacija teksta),
- vidjela kako izgleda dramska interpretacija teksta u izvedbi dramskog umjetnika Igora Bakse te usporedila kako izgleda izvorni književni tekst, a kako njegova glumačka nadogradnja.
- iznosila svoja mišljenja na temu prijateljstva, odnosa
mali –veliki i prihvaćanja različitosti (polaznici programa mogli upoznati senegalskog umjetnika koji trenutno živi u Hrvatskoj i čuti njegova iskustva).
Polaznici radionice naučili su razliku između pisane i usmene književnosti koja je u Africi jako zastupljena. Na radionici su polaznici naučili „priču koja se pjeva i pleše“. Upoznali su se s prijevodom teksta na hrvatski jezik i na taj način, čuvši čak tri jezika (hrvatski, engleski i mandinga) mogli osjetiti svu vrijednost izvornika (melodioznost), ali i vrijednost prijevoda za samo razumijevanje priče.
