Nagrađeni autori i dramski tekstovi za 2015.
Na Javni poziv za Nagradu za dramsko djelo “Marin Držić” za 2015. godinu pristiglo je 50 dramskih tekstova. Prosječna razina kvalitete tekstova je bila viša nego prethodnih godina te je desetak tekstova bilo u najužem krugu potencijalnih dobitnika Nagrade “Marin Držić”. Tematski su tekstovi bili raznovrsni te se teško može naći neka zajednička nit ili poveznica no potrebno je primijetiti kako su se ove godine pojavili inače rijetko zastupljeni podžanrovi poput znanstvene fantastike, mjuzikla ili biografske drame.
Stručno povjerenstvo u u sastavu: prof. dr. sc. Helena Sablić-Tomić, predsjednica, Jelena Miholjević i dr. sc. Mario Kovač i ove godine su dobili dramske tekstove pod šiframa ne znajući autore pojedinih djela. Odlukom Povjerenstva dobitnici Nagrade za dramsko djelo “Marin Držić” za 2015. godinu su:
1. nagrada - Dino Pešut: “Veliki hotel Bezdan”,
Riječ je vrlo kompleksnom djelu podijeljenom u tri cjeline. Unutar te opsežne trilogije autor je poetski raskošnim stilom isprepleo čitav niz dramaturških silnica koje nerijetko koketiraju s autobiografskim i društveno prepoznatljivim motivima. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se naći dovoljno hrabro i ambiciozno kazalište koje bi se uhvatilo uprizorenja ovako zahtjevnog teksta koji nudi čitavu lepezu izazovnih dramskih likova.
2. nagrada - Davor Špišić: “Na gumama su...”
Crnohumorna komedija koja smješta upitno religijsko čudo u neprimjeren prostor vulkanizerske radionice. Usprkos naizgled politički nekorektnom humoru autor uspijeva cijelo vrijeme ostati sa ove strane dobrog ukusa te nam prikazati čitavu paletu prepoznatljivih likova iz naše svakodnevne sredine. Ova komedija će nesumnjivo pronaći put do domaćih pozornica.
3. nagradu ravnopravno dijele:
Sanja Porobija: “Zašto da išta mijenjam?”
Obje drame indirektno se bave obiteljskom problematikom.
Drama Sanje Porobije donosi nam međuobiteljski sukob generacija između svekrve i snahe. Predmet njihovog spora je stara obiteljska kuća koja svakoj od njih predstavlja nešto drugo. Svekrva kroz prizmu kuće nostalgično zagleda u sretniju prošlost dok snaha svojim renovacijskim planovima promatra striktno budućnost dok se njihov sin/suprug neodlučno nalazi metaforički rastrgan između njih dvije. Posebno dojmljivi dijelovi drame su dječje zaigrani prizori svekrve i njenih prijateljica koje olakšanje u starosti pronalaze u svjesnom ludizmu kojim kontriraju “logičnoj” realnosti mladosti koja ih želi pospremiti u staračke domove, ta svojevrsna “groblja starih slonova/slonica”.
Una Vizek: “Nema života na Marsu”
U drami dvoje kolega s posla, duhovito nazvani On(an) i Ona(na), paralelno žive dosadni, realni uredski život u kojem je najveći problem nestanak klamerice za papire nasuprot erotikom bogatog unutrašnjeg života iz kojeg isčitavamo njihovu obostranu simpatiju sputanu poslovnim i obiteljskim obavezama. Ova komorna priča predstavlja pravi izazov glumačkom paru koji dobije zadovoljstvo uprizorenja istog.
Uz gore navedene četiri nagrađene drame, Povjerenstvo želi istaknuti još nekoliko tekstova koji svojom kvalitetom zaslužuju biti uprizoreni na kazališnim daskama. To su sljedeći naslovi:
Zoran Brajević: “P.R.”,
Lucija Klarić: “Put u zaborav”,
Pero Kvesić: “Anđeli na paučini”,
Ivor Martinić: “Dobro je dok umiremo po redu”,
Zorica Radaković: “Čekanje”,
Milko Valent: “Nina Horvat”.
