Ministar kulture Berislav Šipuš uputio sućuti povodom smrti Vlatka Dulića i Zdenka Burčula

Ministar kulture RH Berislav Šipuš uputio je sućuti povodom smrti kazališnog, filmskog i televizijskog glumca i redatelja Vlatka Dulića te kazališnog glumca i lutkara Zdenka Burčula.

"Poštovana obitelj,

     u svoje osobno ime, i u ime Ministarstva kulture Republike Hrvatske, upućujem vam izraze iskrene sućuti povodom smrti hrvatskog kazališnog i filmskog glumca, redatelja Vlatka Dulića. Hrvatsko je glumište ostalo bez Lale, kako su ga zvali prijatelji i suradnici, kolege glumci i svi koji su ga imali čast poznavati. Vlatka Dulića Lalu bilo je lako voljeti, lako je bilo zapamtiti njegove uloge i lako ga poistovjetiti s likovima koje je tumačio: tihim, tragičnim buntovnicima i borcima za pravdu i istinu. Jedna od posljednjih takvih, po kojima će ga publika pamtiti je i uloga oca u predstavi Trebalo bi prošetati psa Tomislava Zajeca u režiji Franke Perković (HNK u Zagrebu), kao i uloga u Bunjevačkom bluesu Tomislava Žigmanova kojeg je režirao u Glumačkoj družini Histrion. Bio je član ansambla Dramskog kazališta Gavella od 1968. do 1981. godine i jednako zapaženo igrao klasičan i suvremeni repertoar u matičnom kazalištu. U mnogim hrvatskim kazalištima kao što su Teatar u gostima, Teatar &TD, Satiričko kazalište Kerempuh, kazalište Komedija, Glumačka družina Histrion i HNK u Varaždinu glumio je kao samostalni umjetnik.

     Vlatko Dulić Lala odigrao je više od trideset uloga na filmu među kojima se izdvajaju one u filmovima Maršal i Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana, zatim uloge u filmovima Treća žena, Diploma za smrt, San o ruži, Orao. Televizijskim gledateljima ostat će u sjećanju po ulogama u serijama Stipe u gostima, Putovanje u Vučjak, Nepokoreni grad i Nikola Tesla. Priznanja za svoju glumu osvojio je na Danima satire gdje je nagrađen nagradama Zlatni smijeh za ulogu kapetana Ristića u predstavi Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 Ive Brešana i antologijsku ulogu gospodina Schultza u Cabaretu kojeg je postavio na scenu kazališta Kerempuh.

     Vlatka Dulića Lalu nisu voljele samo kolege, voljeli su ga i redatelji s kojima je surađivao. Smiren i promišljen, uvijek više tih nego glasan, pomalo rezigniran, Vlatko Dulić u svakoj je prilici davao svoj maksimum trudeći se uvijek iskreno i bez pretjerivanja opravdati svako dramsko lice koje je tumačio. Hrvatska je pozornica i hrvatska kultura izgubila velikog glumca, toplog i dragog, melankoličnog i zamišljenog s kojim je bilo lijepo stvarati kazalište i vjerovati u njegovu moć."


"Poštovana Mia,

     vaš otac, hrvatski glumac Zdenko Burčul svoj je život posvetio lutkarskom kazalištu. Bio je i redatelj, autor glazbe, suradnik obrazovnog programa za djecu Hrvatske televizije. Njegov izniman doprinos hrvatskom lutkarstvu nagrađen je Nagradom hrvatskog glumišta. U Kazalištu lutaka Zadar od 1972. godine bio je jedan od nositelja repertoara, igrao sve glavne uloge, od prve u Ružnom pačetu Luka Paljetka do Crvenkapice, najdugovječnije predstave tog kazališta.

     Zadarski kulturni život bez njegovog bi angažmana bio neizmjerno siromašniji, a kazališni život Zadra, i „malog“ i „velikog“ kazališta u čijoj je blizini odrastao i živio nezamisliv. Uvijek otvoren novim izazovima, Zdenko Burčul svojim je radom potvrđivao kako glumac uvijek uči, radujući se novim ulogama.
     Kulturni život rodnoga grada obogaćivao je i svojim angažmanom u zadarskoj Zajednici Talijana gdje je vodio glumačku radionicu. I njima će nedostajati njihov maestro.
     Volio je pozornicu i predstave u kojima je mogao glumiti bez lutke i paravana i upravo je za takve uloge primio nagrade, za najboljeg glumca u predstavi Poštarska bajka te za monodramu La Pazzia Senile.

     U četrdeset godina glumačkoga rada Zdenko Burčul surađivao je s mnogim redateljima, među kojima su i Marin Carić, Tomislav Durbešić, Luko Paljetak.
     U moje osobno ime i u ime Ministarstva kulture RH, primite izraze iskrene i duboke sućuti."


 

Najave