Predstavljene tri knjige prijevoda Vladimira Gerića

U Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu 11. svibnja 2015. godine predstavljeno je troknjižje Shakespeare–Moliere–Čehov: izabrane drame u prijevodu Vladimira Gerića. Tri knjige sabranih prijevoda donose dvadeset najvažnijih dramskih tekstova svih vremena u prijevodu

 jednog od najcjenjenijih i najplodonosnijih hrvatskih prevoditelja.
     Izdanje je projekt nakladnika Disput, na poticaj i uz potporu Ministarstva kulture.

     Pomoćnik ministra kulture Vladimir Stojsavljević naglasio je kako je riječ o projektu koji je "dio one baštine koja tek nastaje, a koja bi trebala biti obaveza spram naših suvremenika koji se svojim radom posebno ističu".
     "Vladimir Gerić na razne je načine zadužio našu kulturu, kao sveobuhvatan i fantastičan čovjek čiji se nadnaravni talent ne sastoji samo od rječnika nego i od umijeća stiha" - rekao je Stojsavljević na predstavljanju u zagrebačkom Gradskom kazalištu Gavelli.
     "Shakespeare, Moliere i Čehov nikad ne bi postali dio naše baštine bez nevjerojatnog talenta s kojim ih je Gerić preveo, 'pohrvatio', jer on nije preveo samo riječi nego i ona značenja koja te autore čine velikim dramskim autorima. Njegovi su prijevodi vrijedna baština hrvatskog glumišta i kazališta i drago mi je da smo bar dio toga pretvorili u baštinu za buduće naraštaje" - dodao je.


     Gotovo sve prijevode Gerić je radio po narudžbi hrvatskih kazališta, a premda se većina njih desetljećima igra na kazališnim scenama, mali je njihov broj dosad tiskan – prijevodi Shakespearea, primjerice, nikada.

     Disputova trosveščana edicija na ukupno 1452 stranice u prvom svesku donosi četiri tragedije Williama Shakespearea, Hamlet, Otelo, Kralj Lear i Koriolan; u drugom pet Moliereovih komedija, Škola za žene, Kritika Škole za žene, Versailleska ishitrica, Tartuffe i Mizantrop, a u trećem svih pet velikih drama Antona Pavloviča Čehova, Ivanov, Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre i Višnjik te izbor šest njegovih jednočinki. Svaka je knjiga popraćena autorovim pogovorom u kojemu govori o "svojem" Shakespeareu, Moliereu i Čehovu.

     Direktor Disputa Josip Pandurić istaknuo je da kako je riječ o velebnom izdanju "iz radionice velikog prevoditeljskog meštra". No, to je tek manji broj izabranih prijevoda trojice dramskih velikana, napomenuo je, "a ostaje veliki posao da se kritički iščita i potom objavi i Gerićeve prijevode srednjovjekovnih francuskih farsi pretočenih na kajkavski, francuskih klasika Anouilha, Giraudouxa, Labichea, ili španjolskih bardova Lope de Vege ili Calderona".

     Gerić je dobitnik mnogih nagrada, među kojima Nagrade hrvatskog glumišta Hrvatskog društva dramskih umjetnika (2003.) za svekoliko umjetničko djelovanje, Nagrade za životno djelo Društva hrvatskih književnih prevodilaca (2005.), Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo Ministarstva kulture (2010.) te 2013. Nagrade Iso Velikanović za životno djelo.

     Prvo značajnije djelo koje je preveo bila je srednjovjekovna francuska farsa Meštar Pathelin. Poslije toga uslijedile su i druge narudžbe za kazališta, uz ostalo Moliereova Škola za žene, Mizantrop, Tartuffe, pa Shakespeareova i Čehovljeva djela, koja su malo-pomalo stvorila sustav koji je uobličen u tri knjige Disputova izdanja.
     Gerić je istaknuo kako "svaki prevoditelj, htio-nehtio mora nešto ostati dužan izvorniku". Podsjetio je na uzrečicu: "Prijevod je kao žena - ako je lijep nije vjeran, a ako je vjeran nije lijep".
     "To je neminovno, zbog razlike u jeziku. Čak ni dobroga, a kamoli izvrsnog prijevoda jednostavno nema niti može biti. Razlika je u jezicima tolika da je ta činjenica jednostavno neoboriva" - pojasnio je Gerić.
     Posebno mu je oduvijek blizak Čehov, kazao je, "kojeg osjećam gotovo kao brata". Upoznao se s njegovim djelima već s 12 godina, "u doba kada sam, kao svaki normalan dječak, čitao Karla Maya, ili nešto još gore" - rekao je.

     Kritičar, teatrolog i dramski pisac Boris Senker istaknuo je kako je velika važnost toga projekta u tome što on na jednome mjestu donosi presjek europske dramske književnosti i to kroz tri njezine reprezentativne vrste - tragediju, komediju i dramu. "Također, riječ je o trima, možda najvažnijim, epohama onoga što nazivamo kazalištem novovjekovlja, od renesanse naovamo" - kazao je Senker.

     O Gerićevim je prijevodima govorio i pjesnik, esejist i prevoditelj Tonko Maroević. Istaknuo je kako je riječ o prevoditelju koji pokazuje "izvanredan intelektualni gard, ali i smisao za ono 'iza', ono neuhvatljivo i posebno".
     "Njegov je tip prevođenja onaj koji nastoji ogoliti tekst od svih nepotrebnih komentara. Redatelj, pisac, prevoditelj Gerić ulazi duboko u meritum, lik i djelo pisca, a njegovi prijevodi imaju u sebi verifikaciju - ovjereni su izvedbama, bogatstvom njegovih razumijevanja" - kazao je Maroević. Napomenuo je kako je objavljeni triptih "samo mali dio njegovih devet jezika i niza od njegovih stotina radova". (HINA/MK)



Najave