U palači Skočibučić-Lukaris na Peristilu u Splitu, 8. svibnja 2015. godine u 12 sati bit će otvorena izložba fotografija Pustinja Blaca - kulturni krajolik. Izložbom nastalom u suradnji Centra za kulturu Brač, Ministarstva kulture RH i Splitsko-makarske nadbiskupije želi se prikazati ne samo vrijedan kulturni spomenik, jedinstven, zaokružen eko-sustav, nego i napori za njegovo očuvanje, te svi potencijali održivog razvoja koji se mogu postići obnovom fenomena što su ga pokrenuli glagoljaški pustinjaci.
Na oko 60 fotografija izložba je podijeljena u dvije sekcije. Prvoj pripadaju fotografije Aleksandra Kukeca, Živka Bačića i Kristijana Brkića u razdoblju 70-tih godina prošlog stoljeća do danas. U drugom dijelu su prikazani zaštitni radovi provedeni u Blacima od 2007. - 2015. godine s fotografijama konzervatora i sudionika obnove Blataca.
Poseban fenomen na otoku Braču su samostani koje su sagradili glagoljaški pustinjaci iz Poljica, a njihove su zajednice tu molile i radile od 16. do 60-ih godina 20. st. Samostani Blaca, Dračeva luka, Dutić, Dubravčić, Stipančić i Zmajeva pećina se nalaze na strmoj, južnoj obali otoka Brača, na izohipsi padine gdje flišna zona prelazi u stijensku masu vapnenačkog planinskog vrha.
Pustinjaci su u 16. st. naselili prirodne pećine kanjona Blaca, suhog korita bujice, dva kilometra udaljenog od istoimene duboke uvale na morskoj obali, koja se nalazi na otprilike pola puta između bračkih obalnih naselja Bola i Milne. U spilji, koja se naziva Ljubitovica, nastaje 1552. godine prva jezgra pustinjačkog samostana uz skromnu nadarbinu zemlje od koje su svećenici živjeli.
Upravu Pustinje cijelo stoljeće, od 1862. vode svećenici upravitelji iz poljičke obitelji Milićević iz Zvečanja, a za don Nikole Milićevića starijeg i don Nikole Milićevića mlađeg, Pustinja Blaca dobila je svoj današnji izgled. Postala je spoj udobnosti srednjoeuropskoga građanskog stanovanja i tradicionalnih životnih navika ruralnih sredina Poljica i Brača. U istom su se sklopu tako zajedno našli saloni s knjižnicom i klavirom, radne sobe i glazbeni instrumenti, ali i komini, otvorena ložišta s dimom na kojem se sušilo meso, krušne peći i spremišta tipična za velika seoska gospodarska imanja Dalmacije 19. st.
Blaca nisu samo iznimno vrijedan kulturni spomenik, ona su apsolutna točka u prostoru, središte cjelovitog i zaokruženog eko-sustava kojem pripadaju obrađena samostanska polja i imanja te pastirski zaselci s pašnjacima razasutim podno Vidove gore.
U svakodnevnom životu tu se eksperimentiralo s novim metodama uzgoja poljoprivrednih kultura, uvođenjem novih tehnologija poput sušenja voća ili proizvodnje i prerade vina zasnovane na suvremenim tehničkim dostignućima, proizvodilo se u iznimno velikim količinama maslinovo ulje i med. Pokusna eksploatacija borove smole uvedena je radi proizvodnje terpentina, a zasađene plantaže buhača, eksperimentirale su s proizvodnjom prirodnog pesticida kojem se danas ponovno vraća suvremena ekološka industrija.
Samostan, njegova gospodarska imanja, vinogradi, maslinici i pašnjaci u prirodnom krajoliku nenaseljene, južne strane otoka, kao eksperimentalni projekt uređenja kultiviranog krajolika ujedno predstavljaju jedinstvenu priliku za proučavanje i čuvanje tradicionalne ekološke ravnoteže u prostoru između kultiviranog i divljeg izvornog otočkog pejsaža.
Ideja o Pustinji Blaca kao eko-muzeju pojavila se nakon zamiranja svećeničke zadruge i prodaje sklopa Općini Brač 1972. Osamdesetih godina 20. stoljeća izrađen je „Projekt o revitalizaciji i namjeni spomenika kulture Pustinja Blaca“ i „Prijedlog za osnivanje eko-muzeja Blaca“. Ovu je zamisao nastavila i županijska muzejska ustanova Centar za kulturu Brač, koja od devedesetih godina skrbi o Blacima.
U posljednja četiri desetljeća provedeni su opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi na muzejskom kompleksu, dok se od 2007. provode aktivnosti integralne zaštite u sklopu šire definiranog programa Eko-muzeja.
S obzirom na nepristupačnost mjesta sanacija i uređenje zgrada i okoliša bili su iznimno zahtjevni i uspješno su provedeni u suradnji sa stručnjacima iz područja zaštite kulturne i prirodne baštine. Posebno se izdvajaju radovi na sanaciji stijenske mase iznad muzejskih zgrada, složeni s tehničkog i sigurnosnog aspekta. Tom je prilikom sva potrebna mehanizacija rastavljana na dijelove i prenošena strmom stazom ručno ili na konjima. Budući da u Pustinji Blaca nema električne energije ni tekuće vode korišteni su isključivo agregati i kišnica.
U cilju promicanja integralne zaštite i podizanja svijesti o važnosti očuvanja kulturne i prirodne baštine Ministarstvo kulture RH i Splitsko dalmatinska županija godinama osiguravaju stručnu i financijsku potporu ovome projektu koji se i dalje kontinuirano razvija. U sljedećoj fazi, osim nastavka sanacije i uređenja Muzeja, planira se unaprjeđenje muzejskoga programa prema ekomuzejskom konceptu i uspostavljanje rješenja za korištenje obnovljivih izvora energije i revitalizaciju gospodarstva. Muzej danas radi s minimalnim brojem zaposlenika i ograničenim kapacitetima, a kompletna revitalizacija ovog područja u razdoblju od 2015. do 2020. godine značila bi i velike novosti u kulturnoj i turističkoj ponudi čitavog područja zaštićenog krajolika.
Obnovom gospodarskih zgrada stvorila bi se domaća gastronomska ponuda, a Blaca bi, baš kao nekad, proizvodila svoje vlastito vino, ulje i med. Ponovno bi se uspostavila zvjezdarnica don Nike Milićevića koja bi, uz suvremenu tehnologiju, mogla postati novom turističkom i znanstvenom atrakcijom Pustinje.
Angažman zajednice, od lokalne vlasti do stanovništva otoka Brača, pridonio je uspješnom očuvanju i interdisciplinarnom predstavljanju Pustinje Blaca kao važnog i prepoznatljivog mjesta na otoku, koje se može smatrati nositeljem identiteta prostora. Kulturološke vrijednosti Pustinje čine baštinu koja svakako nalazi svoje mjesto i u Blacima sadašnjeg vremena.
Na svečanom otvorenju govorit će Sanja Šaban, pomoćnica ministra kulture, mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i Zlatko Ževrnja, župan splitsko-dalmatinski.
>>> Pozivnica .pdf
