U velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu održan je 23. travnja 2015. godine treći, javni sastanak radne skupine za raspravu o novoj medijskoj politici (NMP) Republike Hrvatske. Diskusijom izazova i mogućnosti razvoja javne radiotelevizije, proces
koji moderira Ministarstvo kulture primaknuo se trećini, a na zgusnutom dnevnom redu tijekom sljedeća dva mjeseca nalaze se još rasprave o komercijalnim i neprofitnim medijima, javne tribine u drugim gradovima te mnogobrojni sastanci tematskih radnih skupina posvećeni predlaganju i evaluaciji ciljeva i mjera NMP. Moderator skupa Boris Postnikov, voditelj službe za medijsku politiku u Ministarstvu kulture izvijestio je o dosadašnjem radu i zaključcima tematske radne skupine za Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju, a uvod u javnu raspravu o Hrvatskoj radioteleviziji ponudila su izlaganja predstavnika Sindikata novinara na HRT-u Daria Špelića, ravnatelja Poslovne jedinice poslovanja HRT-a Borisa Sruka, glavnog ravnatelja Gorana Radmana i Milana F. Živkovića iz Ministarstva kulture. Ugledna medijska znanstvenica iz Slovenije, prof. dr. sc. Sandra Bašič-Hrvatin je izložila komentare uvodnih izlaganja, a potom su u raspravi sudjelovali članovi radne skupine i svi zainteresirani među više od pedeset nazočnih.
Uz raširen dojam da je, među mnogobrojnim raspravama o HRT-u, nerijetko punim negativne energije, ovo bila jedna od konstruktivnijih, mogući zaključci naglašavaju da je sada – kada je financijsko poslovanje HRT-a konsolidirano – potrebno okrenuti se povećanju opsega i kvalitete HRT-ove programske proizvodnje, koja čini osnovu njegova karaktera prvorazrednog javnog dobra. Pritom treba imati u vidu kako tehnološke inovacije – ma koliko potrebne i dobrodošle – ili upravno-organizacijske promjene trebaju biti u službi onih koji stvaraju HRT-ov program, a ne obratno, te da apriornu tezu o višku zaposlenih na HRT-u nije moguće dokazati.
Osvrnuvši se na poteškoće koje proizlaze iz nedovoljnog razlikovanja konstruktivne kritike, usmjerene očuvanju i razvoju HRT-a, ne kakav on jest, nego kakav treba i može biti, od destruktivnih napada neoliberalne desnice i cijelog dijapazona političko-stranačkih aspiracija na HRT-ovu autonomiju i karakter javnog dobra, Živković je pokazao kako, prema nalazima Nacionalnog izvještaja o medijima, omjer proizvodnje i emisije s brojem zaposlenih na HRT-u ni po čemu ne odstupa od usporedivih javnih radiotelevizija u Europi. “Čak i da postoji neki, inače nikada dokazani, ‘višak’ radnika u odnosu na ono što proizvode,” istaknuo je, “taj odnos se može, umjesto smanjenja broja zaposlenih, popraviti povećanjem opsega i kvalitete proizvodnje” koje “u promjenama medijskog okoliša uvjetovanim digitalnom tehnologijom postaje još značajnije. U vrijeme kad, umjesto distribucijskog monopola dva kanala Televizije Zagreb, ili tri televizije s nacionalnim pokrivanjem, imamo more televizija na tzv. multikanalnim (internetskim, kablovskim ili satelitskim) platformama i cijeli ocean internetske ponude, javna usluga usmjerena očuvanju i razvoju svoje prvorazredne kulturne i demokratske uloge mora
proizvoditi, proizvoditi i proizvoditi.”
Glavni ravnatelj Radman je potom podsjetio da HRT, sa svojih 2970 stalno zaposlenih radnika i 30 dopisnika raspoređenih u Zagrebu, devet regionalnih centara i četiri inozemna dopisništva (Sarajevo, Mostar, Brisel i Washington) proizvodi sadržaj 17 radijskih i televizijskih kanala te internetske stranice Hrt.hr, koji imaju značajan “nacionalni i regionalni, kulturni, društveni i tržišni utjecaj. HRT je brand koji predstavlja Hrvatsku”, rekao je, a “Dnevnik HTV-a možda nije najgledaniji, ali je kulturna institucija, pa su se i gledanije informativne emisije nazvale upravo po njemu.” Upozoravajući kako je usporedba HRT-a s inozemnim javnim uslugama relevantnija, nego s komercijalnim televizijama u Hrvatskoj, od kojih HRT proizvodi mnogo više, posebno u kategorijama programa – poput nekih filmskih, obrazovnih i dokumentarnih – koje ne bi niti postojale, da nema HRT-a, Radman je predočio podatke European Broadcasting Uniona, koji nedvojbeno dokazuju kako je HRT, i prema ukupnoj “cijeni”, i prema visini mjesečne pristojbe, u europskoj “zlatnoj sredini”. U svjetlu porasta utjecaja globalnih medijskih konglomerata, linearne i nelinearne medijske ponude, troškova proizvodnje, pritisaka na prihode, i fragmentacije publika, to, naravno, ne znači da pred HRT-om ne stoje mnogobrojni izazovi. Na njih se, prema gl. ravnatelju, teško može odgovoriti zahtjevima za objavu podataka o plaćama ili tehničkim ispunjavanjem krajnosti detaljnih određenja Ugovora HRT-a s Vladom.
Profesorica Fakulteta za humanistične studije Univerze na Primorskem u Koperu, dr. sc. Sandra Bašič-Hrvatin usporedila je raspravu o novoj medijskoj politici RH sa stanjem u Sloveniji, gdje zasad ne postoji istraživanje koje bi, poput radnih materijala o hrvatskim medijima, napokon ponudilo neke podatke, nego se rasprava tamo nažalost vodi, kako kaže, “napamet”. Upozorila je pritom na nemalu odgovornost sudionika u procesu donošenja NMP, budući da se hrvatski medijski zakoni često prepisuju, zajedno s pogreškama, u mnogim zemljama regije. Umjesto toga bi svaka država trebala demokratski definirati javni interes kao osnovu politike, posebno u području javnih medija, što nije nimalo jednostavno. “Nema europskog zakonodavstva o javnim radiotelevizijama” – tek tzv. Amsterdamski ankeks Ugovora o EU ističe kako je u ingerenciji svake države članice da sama uredi to područje i zaštiti ga od dugotrajne devastacije, na koju upozorava i Europski parlament. Istaknuvši zatim kako međunarodni trgovinski sporazumi, poput tajnovitog TTIP-a, predstavljaju direktni napad na kulturnu raznolikost i demokraciju, Bašič-Hrvatin je pozitivno ocijenila primjer Francuske, koja je jasno odlučila zaštititi svoju audiovizualnu industriju i javnu radioteleviziju od potpune otvorenosti za uvoz sadržaja. Unatoč pravilima o državnim potporama u Europskoj uniji, koja javne raditelevizije toleriraju tek kao “neku vrstu anomalije na tržištu”, i prevođenju medija – za koje vrijede ljudska prava – u kategoriju “usluga” i “krativne industrije”, podložnih jedino zakonima tržišta, komentatorica iz Slovenije je izrazila nadu će HRT preuzeti vodeću ulogu u zaštiti i razvoju kulturne raznolikosti i novinarstva. “U zadnje dvije godine je zabilježeno”, rekla je Bašič-Hrvatin, “da u Sloveniji jedino javna radiotelevizija zapošljava novinare”, upozoravajući kako novinarke i novinari ne bi smjeli prepustiti drugima da sami raspravljaju i odlučuju o njihovom položaju.
Profesorica Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zadru Nada Zgrabljić Rotar podržala je akcente Sandre Bašič-Hrvatin, posebno u pogledu proaktivnosti, umjesto defanzivne pozicije HRT-a, dok je Jelena Berković iz Gonga istaknula nezamjenjivu ulogu HRT-a, neovisnog o oglašivačkim interesima, u razvitku istraživačkog novinarstva, unapređenju standarda pristupa infomacijama te opsežnijem i kvalitetnijem izvještavanju javnosti o npr. europskim poslovima i problemima lokalnih zajednica. Na pitanje kako da javne radiotelevizije prežive i razviju se, Berković je ponudila sljedeći odgovor: “Tako da objavljuju i propituju ono što drugi mediji ne objavljuju i ne propituju,” ilustrirajući to primjerima pitanja koja su građanima bitna, a često ostaju bez novinarskog odgovora: što TTIP doista donosi hrvatskim poljoprivrednicima?. U kojoj valuti uzeti kredit? Što će biti s rafinerijom u Bosanskom Brodu, a što s otpadom u Zagrebu? Novinarski odgovori na ta i takva pitanja teško će biti ostvarivi i na HRT-u, ako rezultati izjašnjavanja novinara HRT-a prilikom izbora urednika u Statutu HRT-a ne postanu obvezujući, smatra Berković, predlažući – ako je već izbor upravnih tijela HRT-a u Saboru teško moguće povjeriti dvotrećinskoj većini – da bi barem kandidati za upravne funkcije trebali biti legitimirani dvotrećinskom većinom u matičnom Odboru. “U procesu donošenja etičkog kodeksa trebaju sudjelovati profesionalna udruženja i sindikati kako bi se odredbe internalizirale, a ne nametale odozgo”, rekla je Berković, i kao dobar primjer kodeksa, na koji bi se trebalo ugledati i prilikom njegove demokratizacije na HRT-u, istaknula
Editorial Guidelines BBC-a.
Na pitanje Antona Filića, predsjednika Sindikata novinara Hrvatske, je li točno da se na HRT-u ukida emisija “Studio 4”, gl. ravnatelj Radman je odgovorio da prvi put čuje za takvu ideju, ali da među svojim ovlastima – koje, kako je ironično primijetio, neki nazivaju “faraonskim” – nema urednički utjecaj na programe HRT-a. Na to se nadovezala dugogodišnja ugledna novinarka HRT-a, predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić, upozoravajući upravo na važnost uredničkih kvaliteta za kvalitetu programa. “Najviše govorimo o reorganizaciji, dok građane”, istaknula je Rakić, “zanima program i njegova kvaliteta.” Na tragu ohrabrenja Sandre Bašič-Hrvatin predstavnicima manjih država članica da se povedu primjerom Francuske u suradnji na obrani svojih kultura od novog vala trgovinske liberalizacije, Mirjana Rakić je predložila organizaciju neke vrste lobističke skupine medijskih regulatora malih zemlja u odnosu na Europsku komisiju.
Predstavnik odbora Hrvatkog sabora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Dragan Crnogorac založio se za dosljednu promociju informiranja i kultura manjina na HRT-u, što je i obveza koja proizlazi iz bilateralnih sporazuma Republike. Goran Denis Tomašković, predstavljajući skupinu udruga koje su se umrežile kako bi ubrzale prilagodbu medijskih sadržaja slijepim, gluhim i osobama sa sličnim poteškoćama u komunikaciji, podsjetio je da, “iako je zakonski okvir bio jasan, prilagodba je kasnila ili se čak pogoršava”, budući da se broj emisija s titlom putem teleteksta bio smanjio, a audio deskripcije nije bilo sve do listopada prošle godine. Pohvalivši rad nazočnog Ernesta Strike s HRT-a, Tomašković je istaknuo da HRT ima dovoljno vlastitih kapaciteta za prilagodbu svojih sadržaja, tako da mu nije potrebno stvarati dodatne troškove u
outsourcingu takvih usluga. Da li bi se prilagodba HRT-ovih programa za 18 tisuća slijep i gluhih osoba ubrzala osnivanjem posebnog odjela posvećenom toj ugovornoj zadaći, ili bi u tom pogledu dobro došla i sredstva europskih fondova, upitao je Tomašković, nadajući se da odluke o tome neće biti donošene bez koordinacije zainteresiranih udruga, čija ekspertiza HRT-u uvijek stoji na raspolaganju. Sandra Bašič-Hrvatin je predložila da bi prilagodba trebala biti uvjet za svu javno financiranu filmsku i televizijsku proizvodnju (putem HAVC-a i Fonda za pluralizam).
Predsjednica Hrvatskog pravnog centra Agata Račan iznijela je dojam kako ova rasprava o HRT-u protječe s manje žuči, nego slične rasprave prije petnaestak godina, smatrajući da je taj dobar znak itekako potreban na prekretnici, karakterističnoj ne samo za HRT, nego i za cijelo društvo. Bivša ustavna sutkinja Račan primijetila je kako novopokrenuti kanali HRT-a nemaju tako profilirane koncepcije, kao njegove tradicionalne vrijednosti, poput Trećeg programa radija, dok je na individualnoj razini spomenula slabosti u novinarskom poznavanju političkog sustava, ekonomije, fonetike i pravopisa. Ipak, uz sve to, ako gledatelj programa HRT-a prebaci na neku od lokalnih televizija, može ostati zatečen neprimjerenom retorikom i dojmom, kako je rekla, “kao da se radi o drugoj državi”, ohrabrujući stoga HRT na daljnje širenje programa i projekata, kao i koncepcije tolerancije i znanja.
U nastavku sastanka ravnatelj Poslovanja HRT-a, mr. sc. Boris Sruk, održao je prezentaciju pod naslovom “Restrukturiranje u funkciji ostvarivanja razvojnih ciljeva HRT-a”. Postoje dva moguća načina restrukturiranja, ustvrdio je Sruk, smanjivanje troškova i broja zaposlenika s neizvjesnim ishodom ili plansko restrukturiranje s ciljem održivog razvoja, koje se provodi na HRT-u. Podsjetio je da je nova uprava naslijedila financijske dubioze u iznosu od milijardu i deset milijuna kuna i osmogodišnji trend negativnog poslovanja, tako da dobit (53,3 milijuna kuna u 2014. godini) koju sada ostvaruju ima svrhu smanjivanja duga. Restrukturiranje, koje je započelo u kolovozu 2013., nakon što je Vlada prihvatila prijedlog uprave, podrazumijeva promjene organizacijske, tehnološke, kadrovske i financijske strukture HRT-a, napomenuo je, i odnosi se na pet područja: povećanje programske djelotvornosti, učinkovito planiranje i upravljanje proizvodnjom, tehnološku modernizaciju, poslovnu učinkovitost i optimizaciju troškova rada, na razini, kako je rekao, 2700 radnika. Kratkoročni krediti HRT-a su ili vraćeni, ili pretvoreni u dugoročne, kojih sada ima 408 milijuna kuna. U planu za 2015. godinu, Sruk je istaknuo “povećanje obima i kvalitete proizvodnje te razvoj strukture sadržaja” (što je, inače, i jedan od zaključaka Vlade o restrukturiranju HRT-a).
To je i točka na kojoj se uprava i radnici HRT-a slažu, barem sudeći prema izlaganju jednoga od njih, Daria Špelića, predstavnika Sindikata novinara na HRT-u, inače urednika znanstvenog programa. Također se zalažući za “povećanje kvalitete, opsega i dostupnosti prògrama”, Špelić je izrazio sumnju da je novouvedena, tzv. plitka organizacija HRT-a pravo rješenje za to, prvenstveno zbog odvajanja programskih kanala i proizvodnje sadržaja koji se na njima emitiraju. Apostrofirana u više priloga raspravi, poput onoga Nede Ritz, dugogodišnje novinarke i urednice HRT-a, urednička interakcija s novinarima i autorima, kao i kultura i naslijeđe redakcija, zajedno sa znanjem skrivenim u njima, erodiraju, smatra Špelić, ilustrirajući to agencijskim načinom rada Informativnog medijskog servisa (IMS-a). U jedan odjel su “zgurani” radijska i televizijska proizvodnja, koja je “toliko ogromna, da oni koji u njoj rade naprosto nemaju vremena za radio”. “Je li stara organizacija HRT-a bila bolja, teško je reći, ali je sigurno bila jasnija”, zaključio je istaknuvši kako bi uredništvo novih medija bolje udovoljavalo izazovima dostupnosti sadržaja HRT-a organizirano u poseban odjel. “Na HRT-u nema toga što nije programsko”, zaključio je Špelić svoje zalaganje za HRT kao prvorazrednu kulturnu instituciju, “smanjenje broja ljudi, nabava... sve to utječe na program.” Kao garancija HRT-ove financijske autonomije, pristojba se ne bi trebala mijenjati bez velike potrebe, dok za političku neovisnost HRT-a smatra kako uvođenjem izbora glavnog ravnatelja u Saboru “nije procvjetala”, upozoravajući da je takvo zakonsko rješenje izostavilo uredničku odgovornost ravnatelja, koju, uz poslovnu, snosi npr. generalni direktor BBC-ja. Špelić se također osvrnuo na smanjenje ovlasti Programskog vijeća HRT-a, pitanjem ne bi li se ono, kad već nema upravnu funkciju, trebalo razvijati kao demokratski forum publika, poput
Audience Councila nezaobilaznog BBC-ja, usmjeren boljem razumijevanju njihovih potreba kod uprave HRT-a.
Komentirajući uvodna izlaganja drugog dijela rasprave, odnosno Borisa Sruka i Daria Špelića, Sandra Bašič-Hrvatin je izrazila mišljenje da Ministarstvo kulture treba postaviti dugoročna strateška opredjeljenja HRT-a, dok pitanja korporacijske kulture trebaju biti uređena internim dokumentima. “Potrebno je uvesti stalnu raspravu s građanima”, rekla je Hrvatin, “a ne treba podleći fascinaciji novim tehnologijama, jer vaše se poslanstvo od 1926. nije promijenilo”.
Primjedbu predstavnika HURIN-a (udruženja komercijalnih radija) Željka Matanića, da HRT niskim cijenama oglasnog prostora predstavlja nelojalnu konkurenciju komercijalnim radijima i televizijama, demantirao je Boris Sruk podsjećajući kako je izmjenama Zakona 2010. godine smanjen opseg oglašavanja na javnoj televiziji, a 2013. godine je HRT donio cjenik oglašavanja koji je isključio agencijski rejting i postavio cijene oko 30 posto iznad ostalog trišta.
Predstavnica Mreže emancipacije E-net i suradnica na istraživanju za Izvještaj o medijima Andrea Milat upitala je Ravnateljstvo HRT-a: proizlazi li iz činjenice da njegovi tzv. video-novinari sami obavljaju više poslova (istraživanje, izvještavanje, snimanje, pisanje, montiranje...) i to da imaju višu plaću, a Sandru Bašič-Hrvatin za mišljenje različitim modelima definiranja javnog interesa u distribuciji sredstava HRT-pristojbe za sufinanciranje programa komercijalnih medija. Bašič-Hrvatin je odgovorila kako je hrvatski Fond za pluralizam doista jedinstven primjer u Europi. “Većina tog novca u Sloveniji ide za neprofitne medije”, tako da bi u Hrvatskoj trebalo vidjeti što se iz toga financira i dosljedno primijeniti pravila Unije o državnim potporama, njihovom namjenskom korištenju i razdvajanju komercijalnih od javnih prihoda, koja bi – kad već vrijede za HRT – trebalo proširiti i na druge korisnike pristojbe
Program jest ishodište svega na HRT-u, osvrnuo se Goran Radman na prethodna izlaganja, ali se njegovo unapređenje ne može ostvariti preko noći, jer su faktori njegove proizvodnje desetljećima bili devastirani. “Drama preživljavanja medija”, odnosno paradigmatska promjena u medijima, nije samo tehnološke prirode. Ona doista u fokus dovodi sadržaj, iako tehnologija omogućuje da novinari danas obavljaju više poslova, a publike stvaraju vlastiti program, poput pripadnika mladih naraštaja koje je uključio HRT-ov
The Voice (2015), od kojih mnogi, kako je rekao, prije nisu ni znali za HRT. “Kako do njih doprijeti? Vjerojatno i klasicima, ali to nije jednostavno”, zaključio je Radman, pozivajući: “Idemo uložiti dodatni napor i vrijeme da od ovoga napravimo nešto bolje.” Na pitanje prati li povećan opseg novinarskog rada na HRT-u, izražen u frazi “multimedijalni novinar”, podjednako povećana plaća, kazao je kako se napretkom tehnologije promijenila funkcija novinara, te da se ne dobije veća plaća kad se nauči upaliti kompjutor ili voziti automobil.
U ime Ministarstva kulture, Milan F. Živković je zahvalio sudionicima na mnogobrojnim konstruktivnim prilozima, koji će biti uzeti u obzir prilikom daljnje artikulacije smjernica NMP: “Nama je posebno blizak naglasak na dimenziju HRT-a kao kulturne infrastrukture; ne samo zato što je Ministarstvo posebno zainteresirano za aktivno sudjelovanje svih u kulturi i umjetnosti, nego i zato što će i povećanje proizvodnje, njegove dostupnosti, kao i kulturnog i demokratske raznolikosti teško biti ostvariti ako se HRT-ova komunikacijska infrastruktura ne
otvori. Ako neka skupina učenika, umirovljenika, ili članova nekog sindikata, želi komunicirati ne samo s vladom, nego i međusobno, treba to moći činiti putem HRT-a. Bolji HRT možete ostvariti samo vi, koji na HRT-u radite, a nova medijska politika i zakoni vam u tome mogu pomoći samo tako da vam osiguraju najbolje uvjete za to.”
Najavljujući skori sastanak tematske radne skupine za HRT, Boris Postnikov je obavijestio sve zainteresirane da pristupnice za sudjelovanje u njenom radu mogu zatražiti u Ministarstvu (
medijska.politika@min-kulture.hr). Na osnovi
Radnih materijala za raspravu o medijskoj politici, tijekom sljedeća dva mjeseca, radne skupine će raspravljati o konkretnim prijedlozima ciljeva i mjera NMP, koje, kad je riječ o HRT-u, uključuju: mjere za povećanje opsega i kvalitete programa, mjere za povećanje pristupa HRT-ovim sadržajima, za financijsku, i za upravnu autonomiju HRT-a. Izvještaj o radu tematskih radnih skupina najavljen je za početak sljedećeg javnog sastanka u Novinarskom domu, u četvrtak, 7. svibnja 2015. s početkom u 15 sati, kada će se raspravljati o komercijalnim tiskanim i internetskim medijima.
