U Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu, 14. studenog 2014. godine, kao drugi u nizu okruglih stolova (VodoMara) u sklopu programa Kap priče na dlanu ˗ Ususret Bologni iz Zagreba održan je dijaloški susret na temu “klopke” bajke kakvu sastavlja Ivana Brlić Mažuranić, s posebnim osvrtom
na savjest kralja i ostalih političkih nadziratelja stvaralaštva za djecu. Na susretu su uz moderatoricu, kazališnu i književnu teoretičarku te spisateljicu za djecu Natašu Govedić sudjelovali i teoretičarka književnosti Dubravka Zima, književnica i biografistica Ivane Brlić Mažuranić ˗ Sanja Lovrenčić te dramaturg, predavač kolegija o dramskoj književnosti za djecu i dramski pisac za brojne uzraste, Tomislav Zajec.
Svatko je govorio o svom iskustvu “posvajanja” Ivane Brlić Mažuranić, bilo da je u pitanju rad u kazalištu (s posebno teškom temom obiteljskog nasilja), rad na biografskom opusu (s mnogo povijesno prešućenih ili namjerno skrivenih tema oko prosudbenog pozicioniranja spisateljice) ili pak istraživanje statusa djeteta unutar opusa hrvatske književnice (s naglaskom na tome da su mnogi likovi Ivane Brlić Mažuranić odrasli, kao i namijenjeni odraslom čitanju ili čak mišljeni kao obraćanje odrasle autorice samoj sebi). Rasprava se neprestano vraćala pitanju kako se susrećemo s traumom u dječjoj književnosti. Mnogi dječji pisci bave se traumatskim iskustvom, kojeg djeca i odrasli tumače na radikalno različite načine. Kao književna vrsta, bajka je sama po sebi ispunjena različitim “zazornim” sadržajima, koji se mijenjaju ovisno o povijesnim i političkim prilikama. Okupljeni sudionici izjasnili su se protiv cenzure traumatske jezgre bajke i protiv njezine cenzure u procesu čitanja/tumačenja, ali su i kritički govorili o političkim zloporabama bajkovnih kanona te uopće šteti koja nastaje zato što se grimmovski i Perraultov kanon bajki smatraju tobože “neupitnima”. Problemi nastaju i umnožavaju se onda kad se i kazališne kuće i školski programi pretvaraju da je “bajka” stabilan i statičan, “vječan” i “neizbježan” dokument
iz davnine.
Naglašeno je da svaka bajka nadasve povijesno datirana, promjenjiva konstrukcija vrijednosti, isto onoliko koliko je i jezična umjetnina. Sanja Lovrenčić govorila je o tome zašto se Ivana Brlić Mažuranić paralelno bavila i prokazivanjem i spašavanjem “patrijarhalnog stožera”, s jedne strane koristeći emancipatorske elemente slavenske mitološke matrice, s druge strane dopuštajući anonimnost i pasivnost ženskih likova u gotovo svim svojim pričama, ali paradigmatski u
Ribaru Palunku i njegovoj ženi.
Dubravka Zima istaknula je da je Dalibor Cvitan, ujedno i autor
Vječnotraža, zapisao kako pisanje za djecu nikada nije pisanje o
slatkom i idealiziranom konceptu djetinjstva, niti o njegovoj “prethodnoj svršenosti”, nego upravo suprotno: ponovno otvaranje obilja kontroverzi koje sa sobom donosi maloljetništvo. U izlaganju Dubravke Zime otvorilo se i pitanje “nametnog” i “nadziranog” čitanja, kao i činjenica da su mnoga djela ˗ posebno
Pipi Duga Čarapa – u biblioteci Vjeverica prvotno objavljene u izrazito skraćenom, cenzuriranom obliku.
Zaključak diskusije formulirala je Nataša Govedić, u čijem iskustvu traumatski sadržaj unutar korpusa dječje književnosti nije samo terapeutski važan (kako bi djeca i odrasli progovorili o svom stradanju), nego je dio veoma dugog procesa izgradnje empatijskog i kritičkog čitanja. Svi su se okupljeni složili da je najgora prijetnja književnosti za djecu njegovanje “isključivo zabavnih i dopadljivih” sadržaja, iz kojih je isključena ne samo svaka mogućnost promišljanja bolnog iskustva, nego i svaki umjetnički integritet.
Istoga dana u jutarnjem terminu održana je i radionica za djecu u nizu
VodoNoša s temom
Stvarnost boje ˗ slikarski pristup ilustraciji na kojoj su sudjelovali učenici Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu i Sanja Rešček Ramljak kao gošća ilustratorica. Na početku radionice djeca su se upoznala s autoricom i njenim ilustratorskim radom, kako za dječje slikovnice, tako i za poštanske marke, čestitke, slagalice... pri čemu je posebno istaknut njezin angažman za UNICEF i dječju pravobraniteljicu. U razgovoru o slikarskom pristupu ilustriranju pričalo se o karakteru, kontrastima i psihološkom djelovanju toplih i hladnih boja, o tradicionalnim slikarskim tehnikama kao i o kompjuterskoj grafici.
U nastavku radionice Sanja Rešček Ramljak je predočila djeci originalne ilustracije na papiru za slikovnicu
Dječak u zvjezdanim čizmama autorice Larise Mravunac koju je ilustrirala, a koja je i uvrštena u školsku lektiru za drugi razred osnovne škole. Inspirirana tom knjigom, djeca su stvarala: prvo su od papirnatih vrećica preoblikovala i oslikala svoje čudesne čizmice, a zatim su obuvena u njih i ilustrirala svoju zamisao o tome koji problem bi sama, poput dječaka iz priče, mogla riješiti uz pomoć svojih čizmica. Na taj način, ističe voditeljica radionice Hana Lukas Midžić, pokušalo se pristupiti slikovnici kao sadržaju koji ima moć pokrenuti djecu u razmišljanju o vlastitoj ulozi u društvu. Pri tome su ključan učinak imale “stvarne” ilustrirane čizmice, kao okidač za uživljavanje i identifikaciju s glavnim likom iz priče.
Ovom prilikom najavljujemo i sljedeći okrugli stol u sklopu programa
Kap priče na dlanu ˗ Ususret Bologni iz Zagreba na temu
Kampanje čitanja djeci i
Knjiga kao poluga školskog kurikuluma; planovi i iskustva koji će se održati u petak,
12. prosinca 2014. u 16 sati u Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu, u Preobraženskoj 4.
Istoga dana održat će se i radionica za djecu na temu
Kombinirana tehnika - odnos slike i teksta na kojoj će gost biti ilustrator Svjetlan Junaković.
Provedbu ovog programa kao dijela priprema Hrvatske ˗ Zemlje gosta na Sajmu dječje knjige u Bologni 2015. može se pratiti na facebook stranici:
https://www.facebook.com/zivavodapripovijeda
Najave
