"Poštovani,
u ime Ministarstva kulture i svoje osobno upućujem vam izraze najdublje sućuti povodom smrti uglednog dugogodišnjeg urednika glazbene emisije Note i anegdote te urednika i suradnika Trećeg programa Hrvatskog radija i književnika
Branka Polića.
Započeo je raditi 1950. godine kao glazbeni kritičar, a ubrzo potom i urednik u redakciji kulture Radio Zagreba. Prelaskom na Treći program, radio je kao urednik i komentator sve do umirovljenja 1985. godine. Njegove glazbene emisije bilježile su povijest hrvatske suvremene glazbe na vrlo neobičan i slušateljima zanimljiv način.
Ostat će zapamćen kao vrijedan promicatelj klasične glazbe koji je u razgovoru s mnogobrojnim umjetnicima volio približiti, gotovo demistificirati, glazbene događaje. Njegova emisija
Note i anegdote spajala je osobne životne situacije glazbenika s izvedbama, klasičnu glazbu sa životom. Kao trajna vrijednost hrvatskoj kulturi tako ostaju njegove dvije knjige glazbenih anegdota
1000 glazbenih anegdota iz 2012. i
Pregršt glazbenih anegdota iz 2013. godine, obje u izdanju Durieuxa.
Branko Polić, čiji su mnogobrojni eseji, članci, rasprave, prikazi, kritike i prijevodi objavljivani u periodici, novinama, leksikonima i zbornicima u zemlji i u inozemstvu, za dugogodišnje zasluge za glazbenu kulturu i njezino promicanje nagrađen je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Ali nije samo njegov glazbeni doprinos bitan dio hrvatske kulture. Životni put ovog rođenog Zagrepčana, zabilježen u autobiografskim knjigama
Vjetrenjasta klepsidra,
Imao sam sreće,
Pariz u srcu studenta i
Na pragu budućnosti, opisuje događaje koji su oblikovali njegova uvjerenja za koja se, i kao utemeljitelj i urednik časopisa
Novi Omanut, zalagao.
Govorio je kako je važno poznavati prošlost, ali treba biti okrenut budućnosti. Upravo se zbog toga zalagao za bilježenje manje poznatih događaja i tema židovske kulture kojoj je i sam pripadao. Bio je istaknuti član Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, a u časopisu
Novi Omanut objavljivao je tekstove domaćih i inozemnih autora o židovskoj povijesti i kulturi, zalažući se za toleranciju, multikulturalnost te poznavanje tradicije i kulture kao temelja bolje budućnosti. Smatrao je da se su se „ružne stvari događale zbog nepoznavanja kulture i civilizacije“ i da je jedan od načina na koji se to može izbjeći upravo jačanje povezanosti i sloge. Svoje je razgovore s umjetnicima neumorno snimao proteklih godina, a posljednji su snimljeni 2012. godine.
Njegovim odlaskom hrvatska glazbena kultura izgubila je vrijednog promicatelja klasične glazbe koji se uvijek nadao kako će slušatelje ne samo poučiti nego i zabaviti."
Ministrica kulture RH
dr. sc. Andrea Zlatar Violić
Najave
