Talijansko Ministarstvo za kulturna dobra i kulturne aktivnosti pokrenulo je 2012. godine projekt izrade prijedloga za upis na Popis svjetske baštine niza „Obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća“, kao zajednički prijedlog
Italije, Hrvatske i Crne Gore. Ministarstvo kulture RH razmotrilo je prijedlog te ga je uz suglasnost Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, načelno prihvatilo i uputilo UNESCO-u 2013. godine prijedlog za uvrštenje na Pristupni popis.
Za koordinaciju u ime Ministarstva kulture određeni su zamjenik ministrice Berislav Šipuš, Miljenko Domjan i akademik Radoslav Tomić.
Ukupnost tog fortifikacijskog sustava jedan je od najznačajnijih spomeničkih korpusa ove vrste u svijetu te smo uvjereni da će ovaj prijedlog na najbolji način vrednovati ovu vrstu kulturnih dobara i na našoj obali. Mogući budući upis ovih dobara na Popis svjetske baštine UNESCO-a doprinosi promicanju hrvatske kulturne baštine u zemlji i svijetu.
U suradnji sa stručnjacima Republike Italije i Crne Gore sastavljen je zajednički Pristupni popis koji uključuje najznačajnije primjere obrambenih sustava te vrste. Prijedlog sadrži slijedeća dobra:
Italija: Utvrđeni grad Bergamo, Obrambeni sustav Peschiera del Garda,
Utvrđeni grad Palmanova, Obrambeni sustav venecijanske lagune
Hrvatska: Obrambeni sustav Zadra, Obrambeni sustav Šibenika,
Utvrđeni grad Korčula
Crna Gora: Obrambeni sustav Kotora
U nastavku rada na zajedničkoj trilateralnoj kandidaturi „Obrambenih sustava na teritoriju nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća“, Hrvatska će uz imenovane stručnjake angažirati širi krug najboljih poznavaoca ovog dijela naše kulturne baštine, kako bi daljnjim radom na zahtjevnoj i dugotrajnoj izradi kandidacijskog elaborata dokazali iznimnu univerzalnu vrijednost ove nominacije.
Ovom prilikom, donosimo i širu informaciju o tome što znači upisivanje na listu zaštićenih dobara UNESCO-a, kao i postupak upisivanja.
Potpisivanjem
Konvencije o svjetskoj baštini država postaje potpisnica i obvezuje se štititi kulturnu i prirodnu baštinu unutar svojih granica za sadašnje i buduće generacije. Nakon potpisivanja Konvencije, država može započeti proces predlaganja dobra koje se nalazi unutar njezinih granica za uključivanje na Pristupni popis svjetske baštine. Konvencija traži od država potpisnica da izrade
Pristupni popis kulturnih i prirodnih dobara za koja se u njihovoj zemlji smatra da imaju iznimnu univerzalnu vrijednost.
Početni prijedlog za uvrštenje na Pristupni popis dobra, može doći od lokalne zajednice, stručnjaka i nadležnog resora koje odobravaju stručne službe Ministarstva kulture te se podnose UNESCO-u službenim putem.
Nakon završene valorizacije prijedloga, država potpisnica mora odlučiti koja će dobra sa Pristupnog popisa kandidirati za upis na konačni Popis svjetske baštine. Država potpisnica mora posebno istaknuti zašto je
dobro iznimno, jedinstveno ili prvo takvog tipa da se uključi na Popis svjetske baštine, koristeći kriterije za izbor koje je odredio Odbor za svjetsku baštinu. Također treba dokazati da je
dobro na odgovarajući način zaštićeno te da se njime
upravlja na adekvatan način. Država potpisnica Konvencije može nominirati jedno prirodno i kulturno Odboru za svjetsku baštinu koji se sastaje jednom godišnje, te proces pripreme kandidatura traje više godina.
Nominacije koje posjeduju multinacionalni karakter tj. uključuju više zemalja članica, kao i one prirodne baštine su u prednosti budući da su u skladu s preporukama Odbora za baštinu o uravnoteženom Popisu svjetske baštine.
Odluka o kandidiranju dobra za upis na Popis svjetske baštine, koju donosi Ministarstvo kulture, ne ovisi o vremenu upisa na Pristupni popis,
već prvenstveno o spremnosti kandidatura i uklopljenosti u Globalnu strategiju Odbora za svjetsku baštinu.
Najave
