Geslo ipak nije prigodničarsko, ono vrišti i upozorava da je svakodnevica žena iznimno teška. Kako bilježe mnoga istraživanja – siromašne su, ne posjeduju, ne suodlučuju u pitanjima važnima za sve, preopterećene su slabije plaćenim poslovima, zlostavljane od muževa i partnera, nose isključivi ili najveći teret brige o djeci i bolesnim, starijim članovima obitelji. Društveni sustavi malo ili nikako ne pomažu.
Postoje društva u kojima bi poneku od ovih kategorija mogli izbrisati, ali ne postoji društvo u kojem ne bi bilo niti jedne od navedenih kategorija.
Ispravljanje dvomilenijske nepravde nepriznavanja jednakosti polovice ljudskog roda – onoga ženskoga spola - započela je prije 106 godina. Stotinu i šest godina objašnjavanja, moljenja, borbe, ponavljanja. Stotinu i šest godina teškoga rada, odricanja, napora, osuda, prezira, odbacivanja.
Premda se, zbog malih pomaka u nekim dijelovima svijeta, činilo da se približavamo poštovanju, priznanju, jednakosti – podaci o potlačenosti i zlostavljanju žena – suočavaju nas s pitanjem je li utišan taj glas, star više od stotinu godina? Zašto sve glasnije preuzima glas gospodara, vladara, zlostavljača. Zašto se ne opire, ne zahtijeva, ne propituje?
Ako je potrebno naći dan od kojeg će početi novo računanje vremena života bez straha, patnje i boli, neka ovog 8. ožujka počnu godine i mileniji ravnopravne svakodnevice. Dani žena, dani glasova koji se čuju i poštuju.