"Nagrada Vicko Andrić" za 2010.

Obrazloženje Odbora za dodjelu Godišnje „Nagrade Vicko Andrić“– Dragi Miletiću i Mariji Valjato Fabris
 
               
Godišnja “Nagrada Vicko Andrić“ dodjeljuje se Dragi Miletiću, konzervatoru-savjetniku, povjesničaru umjetnosti i Mariji Valjato-Fabris konzervatorici-savjetnici, arhitektici, koji su djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, za dovršetak konzervatorsko-restauratorskih radova na kapeli sv. Trojstva, plemićkog grada Sokolac u Brinju.
                   
Tijekom 20. stoljeća plemićki je grad Sokolac bio zapušten, a građa je odnošena s lokaliteta i korištena za novu gradnju. Tek godine 1963. Konzervatorski odjel u Zagrebu započinje s radovima na sanaciji kapele. Radovi se potom, do 1971. godine prekidaju, a važan datum u povijesti očuvanja i održavanja Sokolca je godina 1983. kada Hrvatski restauratorski zavod (tada pod nazivom Restauratorski zavod Hrvatske) nastavlja rekonstrukcijske radove pod vođenjem konzervatora Drage Miletića i Marije Valjato Fabris.
 
Konzervatorsko-restauratorski radovi na Sokolcu pod vodstvom Drage Miletića i Marije Valjato Fabris u periodu od 1983. do 2010. godine zaslužuju Godišnju „Nagradu Vicko Andrić“ kao jedan od najznačajnijih projekata u zaštiti kulturne baštine u neovisnoj Hrvatskoj.
 
Zahvaljujući angažmanu dvoje uglednih i priznatih stručnjaka Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji su se dokazali kao vodeći stručnjaci u radu na plemićkim gradovima kontinentalne Hrvatske, građanima i posjetiteljima naše zemlje na uvid je stavljen jedan od najznačajnijih povijesnih spomenika knezova Krčkih. Vodeći se međunarodno priznatom metodologijom i standardima struke, voditelji radova uspješno su dovršili dugotrajan i zbog povijesnih prilika više puta prekidan posao očuvanja, restauriranja i prezentiranja.
 
Hrvatski povjesničari, povjesničari umjetnosti, arhitekti, konzervatori-restauratori, ali i zainteresirani građani i posjetitelji od svršetka radova na brinjskoj kapeli 2010. godine dobili su prigodu obići taj značajni frankopanski posjed ispunjen povijesnim uspomenama, koje su prezentirane in situ. Zahvaljujući višegodišnjem neumornom radu dvoje konzervatora brinjski je plemički grad postao mjesto učenjao slavnoj prošlosti naše zemlje i putokaz za rad na hrvatskim plemićkim gradovima kao iznimno sugestivnom i ugroženom dijelu nacionalne kulturne baštine.
 

  
Obrazloženje Odbora za dodjelu „Nagrade Vicko Andrić“ za životno djelo– akademiku Vladimiru Markoviću
               
 
 
 “Nagrada Vicko Andrić“ za životno djelo dodjeljuje se akademiku Vladimiru Markoviću za njegova ukupna izvanredna dostignuća i dugogodišnji predani rad na zaštiti hrvatske kulturne baštine.
                     
Akademik Vladimir Marković se od samog početka svoje plodne karijere povjesničara umjetnosti, dakle od godine 1964. do danas bavio hrvatskom umjetničkom baštinom obuhvativši i istražujući pritom spomenike kulture na području od Slavonije i Baranje do Istre, od Hrvatskog zagorja do Dubrovačkog primorja, a to sa nesmanjenim interesom, poletom i žarom   čini i danas
 

Započevši sa obnovom dubrovačke graditeljske baštine nakon snažnog    potresa 1979.godine, akademik Marković uspostavio je kanone istraživačkog rada sudjelujući i vodeći ekipe koje su istraživale graditeljsku baštinu Dubrovnika i Dubrovačkog primorja. Sustavno su obrađeni i istraženi najvredniji primjeri dubrovačke arhitekture:  brojni  ljetnikovci u Rijeci Dubrovačkoj,  palače u gradskoj jezgri i na kraju reprezentativna Palača Sorkočević, poznata i kao Biskupska palača, čiji je elaborat istraživačkih radova u nekoliko tomova bio dovršen 1992. godine. Danas se dovršavaju radovi obnove upravo na toj palači.
 
Rad akademika Markovića na istraživanju Palače Benčić, najveće barokne palače na obali Jadrana, rad na istraživanju dvora Veliki Tabor ili rad na istraživanju dvorca Odescalchi u Iloku, osim što je rezultirao značajnim novim spoznajama o hrvatskoj graditeljskoj baštini, odgojio je i nekoliko generacija mladih istraživača koji će uz akademika nastaviti rad na proučavanju naše baštine.
 
Sva ta ukupnost pripremnih istraživanja uz stalnu edukaciju mladih konzervatora, objavu niza znanstvenih i stručnih radova, odlika su Markovićevog  izuzetnog djelovanja u obnovi i zaštiti  kulturne baštine koji ga svrstavaju u red dobitnika „Nagrade Vicko Andrić“ za životno djelo.