Standardi i smjernice za izradu inventara kulturnih dobara
Standardi i smjernice za izradu inventara kulturnih dobara
Inventar kulturnih dobara popis je svih kulturnih dobara ili popisi određene vrste kulturnog dobra na području Republike Hrvatske. Osnovna je svrha inventara kulturnih dobara osiguravanje baze znanja neophodne za rad na održavanju i zaštiti kulturne baštine, za izradu prostornih i urbanističkih planova, kao i za znanstvena istraživanja kulturnopovijesnog i umjetničkog naslijeđa. Podatci pohranjeni u inventaru mogu biti korisni i muzejima, knjižnicama, arhivima, obrazovnim ustanovama te mnogim drugim potencijalnim subjektima s područja kulture i kulturne baštine.
Inventar kulturnih dobara može se voditi u obliku klasičnih kartoteka, ali se danas pod tim pojmom podrazumijevaju prije svega računalne baze podataka, koje putem interneta ubrzano postaju sve dostupnije i pristupačnije širokom krugu zainteresiranih korisnika.
Inventare kulturnih dobara najčešće izrađuju institucije za zaštitu kulturnog naslijeđa, koje u tu svrhu obično imaju ustrojene posebne informacijsko-dokumentacijske službe. U Hrvatskoj je za izradu Središnjeg inventara kulturne baštine bio zadužen INDOK-centar, koji je djelovao unutar Uprave za kulturni razvitak i kulturnu politiku Ministarstva. Danas je to Služba za dokumentaciju, registar i promociju kulturne baštine Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva. Središnji inventar kulturne baštine dostupan je djelatnicima Ministarstva putem ISKB-a (Informacijskog sustava kulturne baštine) „Teuta“. Stručnoj i općoj javnosti dostupan je putem web aplikacije Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na web stranicama Ministarstva.
Danas postoji niz međunarodnih smjernica i preporuka za izradu inventara kulturnih dobara na temelju kojih se, ovisno o široj kategoriji kojoj kulturno dobro pripada (tj. radi li se o arheološkom lokalitetu, povijesnoj cjelini, pojedinačnoj građevini ili pak pokretnom kulturnom dobru), definira sadržaj te opseg podataka neophodnih za preciznu identifikaciju određenog kulturnog dobra. Osnovna je svrha takvih dokumenata pospješivanje komunikacije između nacionalnih i međunarodnih institucija zaduženih za dokumentiranje i zaštitu kulturnog naslijeđa te pružanje pomoći zemljama koje tek počinju razvijati svoje dokumentacijske sustave na tom području.
Na temelju dosadašnjih iskustava glede inventarizacije kulturnih dobara RH težište se stavlja na daljnje razvijanje i implementaciju ujednačenog nazivlja i klasifikacije kulturnih dobara[1].
Inventar kulturnih dobara popis je svih kulturnih dobara ili popisi određene vrste kulturnog dobra na području Republike Hrvatske. Osnovna je svrha inventara kulturnih dobara osiguravanje baze znanja neophodne za rad na održavanju i zaštiti kulturne baštine, za izradu prostornih i urbanističkih planova, kao i za znanstvena istraživanja kulturnopovijesnog i umjetničkog naslijeđa. Podatci pohranjeni u inventaru mogu biti korisni i muzejima, knjižnicama, arhivima, obrazovnim ustanovama te mnogim drugim potencijalnim subjektima s područja kulture i kulturne baštine.
Inventar kulturnih dobara može se voditi u obliku klasičnih kartoteka, ali se danas pod tim pojmom podrazumijevaju prije svega računalne baze podataka, koje putem interneta ubrzano postaju sve dostupnije i pristupačnije širokom krugu zainteresiranih korisnika.
Inventare kulturnih dobara najčešće izrađuju institucije za zaštitu kulturnog naslijeđa, koje u tu svrhu obično imaju ustrojene posebne informacijsko-dokumentacijske službe. U Hrvatskoj je za izradu Središnjeg inventara kulturne baštine bio zadužen INDOK-centar, koji je djelovao unutar Uprave za kulturni razvitak i kulturnu politiku Ministarstva. Danas je to Služba za dokumentaciju, registar i promociju kulturne baštine Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva. Središnji inventar kulturne baštine dostupan je djelatnicima Ministarstva putem ISKB-a (Informacijskog sustava kulturne baštine) „Teuta“. Stručnoj i općoj javnosti dostupan je putem web aplikacije Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na web stranicama Ministarstva.
Danas postoji niz međunarodnih smjernica i preporuka za izradu inventara kulturnih dobara na temelju kojih se, ovisno o široj kategoriji kojoj kulturno dobro pripada (tj. radi li se o arheološkom lokalitetu, povijesnoj cjelini, pojedinačnoj građevini ili pak pokretnom kulturnom dobru), definira sadržaj te opseg podataka neophodnih za preciznu identifikaciju određenog kulturnog dobra. Osnovna je svrha takvih dokumenata pospješivanje komunikacije između nacionalnih i međunarodnih institucija zaduženih za dokumentiranje i zaštitu kulturnog naslijeđa te pružanje pomoći zemljama koje tek počinju razvijati svoje dokumentacijske sustave na tom području.
Na temelju dosadašnjih iskustava glede inventarizacije kulturnih dobara RH težište se stavlja na daljnje razvijanje i implementaciju ujednačenog nazivlja i klasifikacije kulturnih dobara[1].